objavljeno sri, 09.04.2008 20:28 | autor: medeja7
lijepo ispričano...istina, divan dodir s prirodom...podsjeća me na jedno moje planinarsko iskustvo...noćenje na Vidikovcu...mali Platak...doček ljetnog solsticija...nezaboravno...:)))
objavljeno sri, 09.04.2008 21:00 | autor: plavaptica
@medeja7: Da, to su nezaboravna iskustva, a još u planiani i solsticij. Mogu si samo pokušati dočarati tvoj osjećaj:)
Ovo je meni bilo posebno iskustvo. Osjećaj je sam po sebi nešto što se ne može staviti na papir. Kraj dana, tisuće zvijezda na nebu, noćni zvukovi u šumi i taj osjećaj stapanja sa prirodom, buđenje novoga dana, tišina...
Druga dimenzija života. Jedan dio nas koji smo danas gotovo potpuno izgubili.
objavljeno sri, 09.04.2008 21:10 | autor: mutti
aha, tu si dakle...svaka čast!
Tekst je izvrstan kao i ti ;-)))
Samo bih ti sugerirala da objavljuješ kraće tekstove ili ovako dugačke u nastavcima jer u protivnom rijetko tko da će čitati što ti pišeš, a šteta da te ljudi "ne upoznaju" kroz tvoje predivne riječi, baš mi je drago da si tu, pozzzzzzz! ;-))))))))))
objavljeno sri, 09.04.2008 21:10 | autor: mutti
eh da, odoh te staviti u prijatelje ;-))))))))
objavljeno sri, 09.04.2008 21:27 | autor: plavaptica
Hvala ti mutti:)))
Da, vidiš, nisam se odmah sjetio da bih mogao to podijeliti na djelove. Ovaj je stvarno dugačak, ali što je tu je, ovoga neću više brisati,a ostale ću skratiti.
objavljeno sri, 09.04.2008 21:35 | autor: mutti
Eh a ja ti to zaboravila napomenuti ;-(((
ma nema veze...ovaj svakako ostavi ;-)))))))))))))
objavljeno čet, 10.04.2008 10:12 | autor: putuzatvorenisvijet
Ta "divljina" je uistinu nježna prema betonskoj "divljini".
Priroda nas vraća nama samima... :)
objavljeno čet, 10.04.2008 19:13 | autor: plavaptica
Baš si ovo dobro rekla, beton je više divlji od same divljine. Iskonska divljina je dio nas samih, tamo pripadamo, ne možemo se otrgnuti od toga i zato tamo uvijek osjećamo nešto posebno.
objavljeno čet, 10.04.2008 23:16 | autor: mutti
vidiš kako ti je dobro krenulo.... ;-)))))))))))))))))