objavljeno ned, 07.02.2010 15:38 | autor: sarena
A možda je samo riječ o ljubomori svemira, čestoj nuspojavi čiste ljubavi, o nedostatku ravnoteže... Družim se sa uraganima, ali nismo Isto. Zavidim im na slobodnoj neobuzdanosti kao što oni meni zavide na upornoj strpljivosti. Njihova rušilačka snaga pred kojom sam nemoćna i moja uvijek iznova započeta građenja ježevih kućica neshvatljiva jakosti velikih oluja. Zajedno činimo jednu od ljepota života. Uostalom, bi li ikoji uragan uopće bio moguć točno takav kakav jest bez i najmanje grančice zahvaćene njime i nije li zapravo jednaka njihova moć u vrtlogu? Mislim da oslikavanje pećina i stvaranje uopće nije loše i ograničavajuće, naprotiv, jednako je vid slobode ponijeti teret kao i odbaciti ga, potresi nam samo pomažu da se odlučujemo za promjene. Kad izostanu, valjda ih moramo stvoriti sami. :(
objavljeno pon, 08.02.2010 08:50 | autor: zenta
Ne samo uragan, nego i sasvim slab vjetra je u stanju napraviti svašta-------------ako se osjećamo poput travke
objavljeno ned, 04.04.2010 14:43 | autor: zekoslava
Vrlo dubokoumno :)