objavljeno uto, 30.06.2009 12:22 | autor: pravnik

Prekrasan kraj posta.Sjećam se te rečenice još iz gimnazijskih dana.Ostala mi je u sjećanju....a i sam sam se u zadnje vrijeme našao u situaciji kada bi baš to rekao.Šteta što ovaj ost nije nasato par dana prije.Da me podsjeti na tu rečenicu.

objavljeno uto, 30.06.2009 14:14 | autor: halfawake

Proust zna sto napisati...
lijepo je imati te slike, znas da si zivio i prije danas. i ljubav uistinu ne nestaje, ona ostaje u ljudima, a cak i kada vise nema nikoga da je se sjeca, ona se sakrije na mjesto gdje je jednom postojala. i zivi vjecno. bar ja tako zelim vjerovati :D

objavljeno uto, 30.06.2009 14:37 | autor: medeja7

baš si me dirnula ovim postom...:)))

objavljeno uto, 30.06.2009 19:22 | autor: zenta

Lijepo si sročila svaku misao......samo, nemoj gledati unatrag kao Proust

objavljeno uto, 30.06.2009 19:41 | autor: jutrikus

jako lijepo rečeno, pogotovo ovo djed i baka, jako slična situacija je bila i kod mene, prvo baka, a onda god poslje i djed, lijep pozdrav od jutrikusa!!

objavljeno pet, 03.07.2009 14:48 | autor: lucile

zenta je to dobro rekla

objavljeno čet, 09.07.2009 00:37 | autor: loli_pop19

ej draga...prekrasan kraj posta...a i prica i mene vrati u djetinjstvo...mislim da tu ljubav samo bezuspjesno potiskujes kroz vrijeme a ona uporno izviruje....uspomene su jedna prekrasna stvar koju ti nitko ne moze ukrasti...ovisno o uposmeni bila lijepa,tuna..tvoja je..zaglavljena u vremenu..kadkad se i ja pitam jer se blizi vec 6 godina smrti meni najvaznije osobe u zivotu, kad ce vrijeme uciniti svoje...ali ti i dalje volis..uspomenu, sijecanje..kadkad se pojavi osmijeh, nekad suza....vecinom su to u pocetku samo suze bile..sad ga se sijetim sa smijeskom i sijetim se vremena kad smo se smijali tako obicnim stvarima..okrenem se prema televizoru i nemam koga moliti da pogledam bas taj film na televiziji umjesto njegovih vijesti...odlazem daljinski na stol..a to je samo istnica koje se sjetis...i tako ih prode bezbroj kroz to izgubljeno vrijeme...ali ljubav ostaje ona je bezvrenenska i zaglavljena u nama...