objavljeno sri, 30.11.2011 00:41 | autor: natuknica

Aaaaaaaaaah, ja sam mojoj mami pred udaju (bez pomoći psihologice) rekla kako ona nikada sa mnom nije razgovarala o meni. Uvijek smo pričali o nekim drugim ljudima. A ona mi je rekla - pa kada ti nikad nisi htjela pričati o sebi! Onda sam morala pričati o drugima da vidim što ti uopće misliš u životu i jesi li na pravom putu.
Huh, zatekla me.
To vrijeme prije mog vjenčanja bilo je neko vrijeme raščišćavanja odnosa među nama. Svega smo si uzajamno istresle. A ja sam nju počela shvaćati tek kada sam počela imati svoju djecu. Pa mi sada moja kćer kaže - valjda biš ti primijetila da se ja drogiram! A ja ne znam. Stvarno nemam pojma bih li primijetila. Pa mi priča o tome kako njene prijateljice prodaju obiteljsku zlatninu da bi kupile drogu, a ja se pitam bih li ja primijetila da mi je zlatnina nestala? Pa primijetim da na njenoj ruci nema zlatnih narukvica koje je dugo vremena nosila... Hmmmm

Ne, ja samo znam da ništa ne znam. Nadam se da sam dovoljno budna. Nadam se da bih primijetila. Kažem da bih voljela da mi kaže netko tko zna, ali kada pokušam zamisliti kako mi netko to kaže, ne čini mi se da bih mu vjerovala. Ne bih se uvrijedila, ali mislim da ga ne bih ozbiljno shvatila.

NE POSTOJE RODITELJI KOJI NE GRIJEŠE! Uopće nije bitno radi li se o nečijoj interpretaciji ili o objektivnoj greški, nije prirodno ne pogriješiti i nije prirodno da se ne dogodi da dijete ima prema roditeljima veća očekivanja od onoga što su u mogućnosti pružiti. U potpunosti zbrinuti dijete, ujedno je i njegovo zanemarivanje jer ga se tako sprječava da odraste. Za dijete je dobro da ga ponekad i zanemarimo. A s vremenom će već shvatiti zašto je tako bilo. Malo i ti pretjeruješ kad hoćeš rezultate odmah i sada. :)

objavljeno sri, 30.11.2011 08:39 | autor: putuzatvorenisvijet

Uistinu se od djece moze svasta dozivjeti, treba ostati sabran, ustrajati i ne pokazivati znakove nervoze..odrastanje nije nikome proslo u savrsenom redu, uglavnom imamo nekakav prigovor na roditelje...

objavljeno sri, 30.11.2011 11:59 | autor: sonke

"U potpunosti zbrinuti dijete, ujedno je i njegovo zanemarivanje jer ga se tako sprječava da odraste."...moram vam rec da mi se ova vasa recenica cini kao moja parabola zivota...-hvala!

objavljeno sri, 30.11.2011 12:02 | autor: sonke

U pravu si, putuzatvorenisvijet,svaki dan si u nekom standby polozaju.....

objavljeno pet, 02.12.2011 09:12 | autor: ura

pročitao sam tvoj post prije dva dana kada si ga napisala i pošao ti pisati komentar. ali, otelo se kontroli, napisao sam svašta što nisam želio i nisam trebao. o svom životu i svojim sjećanjima govorim. pa sam pobrisao i ostavio malo vremena nek prodje.
sada ću ti reći samo da je odvajkada odnos roditelja i djece u toj dobi bio neobjektivan i nerealan. djeca trebaju vremena da shvate kako nije čitav svijet na čelu sa mamom i tatom u uroti protiv njih. a roditelji trebaju beskrajnog strpljenja i nestvarno puno ljubavi da progutaju sva dječja sr..a.
ti si dobra majka, sonke, vjerujem u to. kao što vjerujem da je i tvoje dijete jako dobro dijete. stisni dušu i čekaj. isplivat će sve dobro što treba isplivat, a otplivat će sve ružno što mora otplivat.
vrijeme je čudo i čini čuda.

objavljeno pet, 02.12.2011 12:53 | autor: sonke

ynam da je to s vremenom cijelo cudo.....al svaki dan malo soli na ranu mi neko od nijh utrlja pa me to i ponijelo u post