objavljeno pon, 15.03.2010 00:00 | autor: makebejka
Znam da je ovo poučna priča, ali mi je pala hrpa gluposti na pamet dok sam ju čitala, znaš, pomislila sam si kako je poanta da u životu ne smiješ ništa skraćivati, a onda sam došla do zaključka da to znači da si ni hlače ne smijem skraćivati, onda mi je u glavu došla slika kako se svi spotičemo preko predugih nogavica i sad se cerekam jer znam da sam profulala totalno poantu, i dolazim do zaključka da ničije postove ne bih trebala komentirati u ponoć jer mi očito mozak ne radi baš naj-haj...
napomena meni: maki, komentiraj samo kad si prisebna! :)
pusa i ne zamjeri na bedastoći mojoj trenutačnoj.
objavljeno pon, 15.03.2010 06:51 | autor: pulashtro
maki, skrati, skrati... nema smisla da padnes :-))))
Cheyenne - poucno... hvala ti...
objavljeno pon, 15.03.2010 09:16 | autor: zauzeti
upravo tako treba se znati nositi sa životom, nikome nije svaki dan bajan....
objavljeno pon, 15.03.2010 09:46 | autor: Violette
Da....a što ako je sve to jedno?
Raj tu...raj tamo...
objavljeno pon, 15.03.2010 10:06 | autor: medeja7
o, itekako da ima smisla... Hvala. Grlim...:)))
objavljeno pon, 15.03.2010 18:09 | autor: inicial
draga chy - neću ništa komentirati jer je tema i više nego podatna za duuge razgovore. samo ću ti zahvaliti na postu
objavljeno pon, 15.03.2010 22:31 | autor: natuknica
Oh, imala sam i ja post na temu te priče i pitala se u njemu nešto kao - hoću li moći uopće u raj s tako laganim životom kakav mi je dan?
objavljeno uto, 16.03.2010 10:51 | autor: PriceSvetionika
kako...tačno. grlim...
objavljeno uto, 16.03.2010 15:49 | autor: Cheyenne
maki - a vidim da jesi profulala. :))))) ma ne brini, ne zamjerim ništa! ;)
pulashtro - nema na čemu.
zauzeti - baš tako. nikome nije lako; svi nose neki križ, ali poanta je da ne treba odustati; nego dopustiti sebi da padneš, jer poslije toga se uvijek iznova dižemo, a osjećaj je tada predivan.
Violette - Odlična misao! Raj je tamo gdje ga sama stvaraš ;)
medeja - nema na čemu, grlim i ja tebe ;)
inicijal - znam da je, i moglo bi se o tome pisati beskonačno mnogo; postoji tu još mnogo pitanja, još mnogo toga što nama ljudima nije jasno; ali činjenica je da nas taj križ na kraju oslobađa patnje. on je kao ključ za ulazak u novi život.
natuknica - e sad si me dovela u dilemu, jer su moji dani u zadnje vrijeme prilično svi jednaki i baš takvi, lagani. ne znam. samo mislim da nije bitno hoćeš li u raj zbog toga što ti je Bog darovao takve lagane dane ili ne. Postoji dani kada sam nepodnošljiva, postoje dani kada širim pozitivu oko sebe, postoje dani kada naučim nešto novo, kada uživam, kada plačem, kada se smijem, kada se svađam, kada bih sve sravnala sa zemljom; no kad bi Bog gledao nas samo po pojedinim danima, vjerujem da bi bili jadni mi kad bi došli pred njegovo lice, ili uopće ne bi došli.
PriceSvetionika - hvala, grlimi ja tebe ;)
objavljeno uto, 16.03.2010 22:31 | autor: Dezire33
Moja Indijanko!
U "dvoje" se lakše i svoj križ nosi...
Pozdrav Tebi!
objavljeno sri, 17.03.2010 01:22 | autor: Garbage
Sve dok posrćem mogu i ustati, i da, nikad ne znaš koliko je nečija tuga velika dok ju ne osjetiš. :)
objavljeno sri, 17.03.2010 06:58 | autor: emmet
Da, poznata mi je priča. Čemu bježati od samog sebe, prije ili kasnije (bolje nego nikad) morat ćemo se suočit s tim. BTW; kad ponekad pomislimo da je nešto loše (ili dobro) po nas, jesmo li baš sigurni da je baš tako (lakše je nositi kraći križ ali da li je na koncu najbolji način...zna samo On)?
Jedan jutarnji pozdrav iz suncem okupanog Splita....
objavljeno sri, 17.03.2010 15:42 | autor: Cheyenne
Deziree - i to je istina! Kad imaš nekoga uza se tko te voli cijelim bićem, onda je taj križ lakše podnošljiv.
Garbage - Baš tako. Mislim da bi trebali više pokušati biti empatični, jer samo tako možemo pomoći onima kojima je pomoć potrebna.
emmet - Shvatio si poruku. čovjek ne može pobjeći od samog sebe, jer ono što ga muči, to mu se nalazi u srcu i duši; sve dok to ne shvati, ne će naći mir. Hvala za topli pozdrav koji dopire i u moj kraj ;)
objavljeno sri, 17.03.2010 17:14 | autor: zenta
Ne bježim od križa svoga..................ne dijelim ga ni s kim,ali ga povremeno premještam s ramena na rame
objavljeno čet, 18.03.2010 05:58 | autor: uzorita
Svi imamo neki svoj križ i to je normalno - to je život, a pomagati uz to drugima da nose svoje križeve je poseban dar. Daješ se nesebično i kroz to davanje pomažmo i sebi nekako, lakše je biti čovjekom.
Moj pozdrav
objavljeno čet, 18.03.2010 21:17 | autor: viktorija2
Priča je zaista lijepa i poučna . Međutim ta teorija sa nošenjem životnog križa često mi se čini kao isprika da se odustane od borbe i pomiri sa teškom često neizdrživom situacijom.
objavljeno pet, 19.03.2010 03:18 | autor: Anoniman (Neregistriran)
http://www.24sata.hr/news/za-vecu-mirovinu-morat-cete -raditi-preko-65-godina/164525/
objavljeno pet, 19.03.2010 08:04 | autor: Badplane
Da, svi nosimo neke probleme sa sobom, koliko su teški ili koliko zapravo su oni naši križevi sami odlučujemo. Bitno je imati cilj, pa se riješenje uvijek nađe,.
Makar nebi bilo loše znati dobro se odbaciti sa skokom, inače s kratkim križom teško... :)
objavljeno pet, 19.03.2010 19:27 | autor: Cheyenne
zenta - znam, tako i ja.. ;)
uzorita - da, slažem se. Ali nam sve više fali tog nesebičnog darivanja..
viktorija - treba imati hrabrost i pomiriti se sa određenom situaciom, sebe dati Bogu, jer On je jedini koji može pomoći u najtežim situacijama.
Anonimni/a - da, zamisli.. samo ovdje učitelji već idu u mirovinu sa 64, 65; ljudi trebaju uživati u životu koji je pred njima bez obzira na starost..
badplane - heheh, dobar odgovor! Istina, kada imaš cilj, nekako se sve čini lakše..