objavljeno ned, 18.10.2009 19:23 | autor: babun

jedina istinska ljubav je ona prema samom sebi a ostala je kako se namiri po potribi u taj čas

objavljeno ned, 18.10.2009 19:25 | autor: uzorita

Da, teško je povjerovati, no ja znam da postoji taj Netko tko nas sve zaista voli i čuva i uz nas je stalno... I lebdim svakodnevno na toj beskrajnoj ljubavi i daje mi veliku snagu. Da ne vjerujem u postojanje tog Nekog ne znam kako bi živjela, kako bi mogla dalje i ne želim misliti da umišljam...
I postoje ljudi za koje znam da su stvarno dobri i vole sve i čine svima dobro - Medeja npr. To su mali, nenametljivi, samozatajni - pravi Ljudi koji pružaju nadu u bolji svijet...
:}*

objavljeno ned, 18.10.2009 23:26 | autor: faustina(deleted) (Neregistriran)

Za svu ljubav ovoga svijeta nema dokaza. Mi vjerujemo jedni drugima. Koliko puta je to povjerenje izdano? Bezbroj puta. Ne vjerujemo Bogu. Koliko puta je to povjerenje izdano? Nikada. Vjerujemo tamo gdje je vjerovati teško, a ne vjerujemo tamo gdje možemo vjerovati. Mi ljudi volimo slijediti teži put.

I kad imamo vjeru, puno puta je teško vjerovati, ali to je vjera. Vjerujem, a nemam dokaze..ali kad vjerujem i ne tražim ih više...Nikad mi nije bio problem vjerovati u Boga, nego u sebe...ja sam ta koja se lomim i padam, a On je uvijek taj koji pruži ruku da me pridigne, uvijek...On još nikad nije zatajio, samo ja...Zar je čudno što toliki ne vjeruju u Njega? Nije ni malo, jer Ga nisu niti upoznali...I u svojoj blizini vjerujem samo onima koje sam upoznala...to ne znači da vjerujem svima koje sam upoznala jer nisu svi dobri, mnogima sam i oprostila, a Njega sam upoznala i ne mogu mu naći mane, pa nisam ni prestala vjerovati...vjera je teška samo kad se u čovjeku rodi sumnja...bilo protiv Boga ili čovjeka...ovog časa sumnja bi me mogla razdirati kakva si ti kao osoba, ali kada bih te upoznala vjerujem da se ne bih razočarala...

objavljeno pon, 19.10.2009 08:15 | autor: Jozo (Neregistriran)

Nije to stvar vjere. Ja ljubav osjecam. Osjecam da nisam sam, da sam voljen. Gotovo uvijek, osjecam ljubav bake i djeda, i nadam se da ce tako uvijek biti. Ljubav Boga! Ljubav koja me prihvaca takvog kakav jesam, a nisam savrsen.

Osjetim Boga, i to je to!

objavljeno pon, 19.10.2009 08:17 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Moja mama se zove Vjera!

;)

objavljeno pon, 19.10.2009 09:03 | autor: odvikavanje

...., nije To što nas stvori "razmišljalo"o tome da stvara nešto dobro ili loše...samo je stvoreno...bit je valjda u tome da smo od Toga stvoreni i samim tim dio njega...... kad si dio nečeg onda dio toga trebaš i ostati....ali ako s vremenom sebe razdvojiš od Toga, pa opet sebe u više djelova... prvo ne znaš tko si samo ti,.. a kako bi onda znao što je To što te stvori....kad to dugo traje....tad nastaje ono loše... neki se s tim ne mire...neki se s tim mire... neki postanu ovisni o nečem što mu zamjeni To i sebe, ... neki se još nisu odvojili ...mi odvojeni sreći dajemo ime ..mi nesreći dajemo ime....dajemo im značenje,,,dajemo im emociju..a ona nam bol...odvojenost od sebe, Onog što nas stvori boli..a čim smo postavili pitanje tko smo i zašto smo počelo je boljeti...jako je teško kad ne nalazimo odgovor..otuzpjeti osjećaje i zaboraviti to pitanje cilj je današnjeg ljudskog roda...ja to ne želim....i boli me još više..što mi je vjera veća.. to me boli jače...ali u pozadini svega neki mir...vjerujte mi iz prve ruke vam govorim,...mir...to još nije moj mir...ali ide prema meni...

hvala natuknice na poticaju da ovo napišem, jer mi se inače ne piše ništa..

objavljeno pon, 19.10.2009 10:34 | autor: selma

:)

objavljeno pon, 19.10.2009 10:53 | autor: Teta Dany

<3

objavljeno pon, 19.10.2009 11:06 | autor: medeja7

o, da, postoji... Grlim...:)))

objavljeno pon, 19.10.2009 21:05 | autor: viktorija2

Imaš pravo , zaista je teško shvatiti Božju beskrajnu ljubav prema svima.I čovjek lako pada u sumnju kad je nesretan i kad ga snađu nevolje ili vidi druge ljude u nevolji . Čovjek može jedino Božju ljubav razumijeti ako je doživi prema sebi osobno .Božje savršenstvo veće je od njegove ljubavi , ljubav je samo ono najveće što možemo upoznati, ono putem čega se postiže savršenstvo.
Sviđa mi se objašnjenje koje daje odvikavanje. A voljeti najviše samoga sebe kao što Babun misli, mislim da je jako tužno i usamljeno , osobito ako nemaš potrebu spoznavati Božansku ljubav. Ljubav prema sebi u odnosu na Božansku ljubav je kao mala lokva vode koja je ostala odvojena od bujice u maloj udubini na stijeni.

objavljeno uto, 20.10.2009 10:42 | autor: levant

Mada mi je drago šta svi vjerujete i zbog toga vam je život ljepši, lakši itd., ja ne mogu reć da vjerujem u Boga. Da, vjerujem u dobre ljude oko sebe, ljude koji mi znače više od mene same, one koji mi žele dobro i kojima ja želim isto. Ali smeta me kada vjernici nama 'nevjernicima' svakodnevno nameću to da 'ćemo jednoga dana i mi spoznati Njegovu ljubav, i mi ćemo pronaći svoj mir u Njemu...' Zašto mi jednostavno ne bi pronašli svoj mir u nekome koga volimo, u radu, u ljubavi... ali da to nešto ne zovemo Bogom? Zašto je tako jako bitno da svi moramo vjerovati baš u Njega? Zar mi drugi nismo sposobni vlastitim razumom i življenjem sposznati to što vi svi spoznajete preko Njega? Stvarno mi je naporno svakodnevno slušati prodike od ljudi koji su ga 'spoznali'! Ja sam isto puno toga spoznala, ali ne vjerujem da je On imao išta s time

objavljeno uto, 20.10.2009 11:37 | autor: natuknica

Mislila sam da neću odgovarati na komentare na ovom postu, ali ipak, imam potrebu na neke. Nadam se da se preskočeni neće ljutiti.

Uđuture, činjenica je da je lakše osjetiti se ljubljenim kada smo taj osjećaj osjetili od ljudi koji nas okružuju. Ljudi koji nisu osjetili ljubav, teško mogu shvatiti da su svejedno ljubljeni. Ne kažem da je nemoguće, ali je svakako teže. Zato mislim da se Radosna vijest najbolje širi upravo ljubavlju. Ljudima koji Boga ne poznaju, najlakše ćemo ga približiti ljubeći ih. Tako ja mislim.

Babune, ljubav prema sebi se može tumačiti na razne načine. Ipak, ostaje činjenica: onaj tko sebe ne ljubi, ne može ni druge. Pa se tako slažem s tobom da je ljubav prema sebi temelj svake ljubavi.

Hm, Faustina, ja mislim da bez sumnje nema ni vjere. Mislim da Bog želi da ga tražimo, a ne uzimamo zdravo za gotovo. Mislim da se mnogi i osjećaju izdanima jer Bog nije mogao stati u kalup koji su mu pripravili.

He, he, Anoniman, nisi valjda mislio da o njoj pišem? ;) Samo ti nju lijepo pozdravi, ovako javno. :)

Odvikavanje, nema na čemu. ;) Baš si mi lijepi poklon ostavio. O puno toga se može razmišljati nad tvojim tekstom.

Viktorija, ovo mi se jako sviđa: "ljubav je samo ono najveće što možemo upoznati, ono putem čega se postiže savršenstvo." Nije Babun napisao da čovjek sebe TREBA najviše voljeti, nego da je samo ljubav prema sebi ISKRENA. Misli da je ljubav prema drugima hinjena i samo oruđe da se do nečega dođe. Iako ima roditelje i mogao je iskusiti da nije tako. Ja mu želim da se zaljubi i dobije djecu pa da shvati da nije tako. :) Ali i Isus je rekao "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." Dakle, da bismo mogli ljubiti druge, MORAMO prvo ljubiti sebe.

Levant, ne znam, stvarno mi nije bila želja nikome držati prodike. Vidiš da ni Babun to nije shvatio kao prodiku. To je samo moje razmišljanje koje dijelim s onima koje ja kao osoba možda zanimam. Žao mi je što si to shvatila kao prodiku. Doduše, i ja sam ovaj tvoj komentar shvatila kao zabranu da budem ono što jesam i da o tome slobodno pričam. Jesi li to htjela? Misliš li da doista možeš braniti ljudima da budu iskreni? Koja je razlika između ovog tvog komentara i primjedbi onih na koje si se okomila?

objavljeno uto, 20.10.2009 13:13 | autor: faustina(deleted) (Neregistriran)

Upravo tako, sumnjamo dok ne upoznamo i ne povjerujemo...nisam ni mislila da je moguće drugačije...

objavljeno uto, 20.10.2009 14:33 | autor: viktorija2

Na Levantin komentar sjetila sam se još jedne usporedbe. Ljubav je kao rijeka Možeš plivati ili ploviti po rijeci i u njezinim mirnim nizinskim tokovima i li uzbudljivim planinskim brzacima raftingom,ali ne možeš zaista reći da poznaš rijeku ako ne znaš gdje joj je izvor.
A da bi upoznala izvor moraš uvijek ići uzvodno a to je veoma teško.

objavljeno uto, 20.10.2009 15:18 | autor: Cheyenne

Ja ću samo reći.. "Radije bih živio svoj život kao da ima Boga
i umro da otkrijem da ga nema,
nego živio svoj život kao da ga nema,
pa umro da otkrijem da ga ima." Bishop T.D. Jakes

i još..

"Za one koji vjeruju, nepotreban je bilo kakav tumač. A za one koji ne vjerujum nikakvo tumačenje nije moguće." Franz Werfel

lijep pozdrav!

p.s. jako dobar post ; )

objavljeno uto, 20.10.2009 18:32 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Mama pozdravljena, zahvaljuje se i uzvraća pozdrav!
:)

Pratim blog pa nije bilo zabune...

objavljeno uto, 20.10.2009 22:09 | autor: walt

da, neobično je to, da je lako vjerovati u nešto, a ne u ljubav.

objavljeno uto, 20.10.2009 23:51 | autor: viktorija2

Čudno je to , započeli smo s vjerom , a sad raspravljamo samo o ljubavi , još nam nedostaje ufanje.
Kao što kaže sveti Pavao na kraju hvalospjevu ljubavi." Kad dođe ono što je savršeno minut će ovo nesavršeno . Do tada nam ostaju vjera ufanje i ljubav a najveća je među njima ljubav"

objavljeno sri, 21.10.2009 07:41 | autor: levant

Natuknice, iskreno mi je žao:(
Nisam htjela optužiti ni tebe ni ostale koji su komentirali tvoj post, zapravo sam aludirala na neke ljude koji me okružuju, tj. sredinu u koju sam se doselila,a u kojoj se svatko naziva vjernikom, mada je više nego očito da to nije. I stvarno ne želim zvučati kao onaj s kojim smo se na kraju svi svađali jer je uporno bio protiv svega:( ...
Oprostite ako je ovo šta sam napisala ispalo kao da sam vas napala, stvarno to nisam htjela. To je jedna jako škakljiiva tema i uvijek se oko nje pretjerano 'angažiram':) Ali, kad ste već spomenuli, ima nešto u šta definitivno i uvijek vjerujem - ljubav! :)

objavljeno sri, 21.10.2009 13:55 | autor: miu

Bog = Svemir.

objavljeno sri, 21.10.2009 15:52 | autor: viktorija2

To je isto tvrdila i magijska crtačica o kojoj sam napisala predposljednji post samo je ona to nazivala- kosmos-.a taj Bog se zvao još i Stvarnik.

objavljeno sri, 21.10.2009 23:49 | autor: natuknica

Eh, baš sam sad razmišljala o jednoj osobi. Čovjek je inače zlostavljač. Toliko mu nedostaje samopouzdanja da misli da može postići poštovanje samo strahom. A opet tako djetinjast da mu ponekad izleti kako zapravo nekim ljudima želi samo dobro. To nije nešto što se može zamisliti, ako ga nisi upoznao. Snape me cijelo vrijeme podsjećao na njega. Uglavnom, možda zato što je mojoj mami teško pokazati osjećaje, pa sam se uz nju naučila čitati između redova i tumačiti kao ljubav i ono što na prvi pogled ne izgleda tako, ja u tom čovjeku vidim puno ljubavi. Praktički je prepoznam svugdje gdje izostane zlostavljanje. I, razmišljajući tako o njemu, shvatila sam sve ove priče o tome kako se ljubav ne može dokazati, kako u istoj stvari netko može vidjeti ljubav, a netko ne i kako, u konačnici, često naša sposobnost da vidimo ljubav najviše ovisi o našoj sposobnosti da ljubimo.

Viktorija, ti si ovih dana posebno inspirirana! Uživam u tvojim primjedbama. :)

Anoniman, pa dobro, kad se mi (opet) vidimo? I podsjeti me da te moram nešto pitati. Ne bim ovako javno. :)

Levant, hvala ti na razjašnjenju. Ne mogu baš reći da te ne razumijem jer i ja sam se naslušala u životu sličnih primjedbi, samo suprotnog predznaka, kao "Kako možeš biti tako zaostala da vjeruješ?" I dan danas, ljudi me ne pitaju baš tako direktno, ali kolutaju očima kada kažem da sam vjernik. Neki. Mogu ti reći samo jedno: glupost je jedno od temeljnih ljudskih prava. Baš svatko ima pravo biti glup i pokušavati druge ljude smjestiti u svoje kalupe. Ne možeš mu to pravo (da pokušava) uskratiti. Ipak, ti si slobodna osoba i imaš pravo birati hoćeš li im se prikloniti ili nećeš. Čak ni silom te ne mogu natjerati da misliš nešto što ne možeš misliti. Bilo je ljudi (a i ima ih po svijetu još uvijek) koji su i u zatvor završili zbog onoga što su mislili, ali nikakav zatvor im nije mogao zarobiti same misli. One su i dalje ostale slobodne. Tako i ti čuvaj slobodu svojih misli, skupljaj svoje vlastito iskustvo, rasti svojom vlastitom brzinom... Samo se oslobodi potrebe da budeš prihvaćena od ljudi za koje ti zapravo nije niti važno da te prihvate. Postoje ljudi koji su ti važni i oni ti sigurno ne nameću poglede na svijet. A licemjerje smeta svaku zdravu osobu. Ono nije ni na koji način povezano sa samom vjerom iako je često iskorištava. Jako mi je drago što mene ipak ne trpaš u takve osobe. A vidiš da smo na kraju došle do istog zaključka: najvažnija je ljubav. :)

Ja zapravo nisam tu pokušavala definirati niti vjeru, niti Boga, ali ne bih se usudila postaviti ovakvu definiciju kao ti, Miu. Svemir mi se čini malo preograničenim za Boga. Zapravo, u zadnje vrijeme mi se jako sviđa pomisao da je svemir samo trodimenzionalna površina jedne četverodimenzionalne kugle. Ja vam zapravo uopće ne vjerujem u 3 dimenzije... ;)

objavljeno čet, 22.10.2009 10:00 | autor: miu

u zadnje vrijeme toliko diskutiram o bogu i anđelima i vjeri, s toliko mnogo ljudi, da mi se više ne da :D
tako da sam komentirala tvoj post jednostavnijom verzijom komentara od ne znam koliko riječi, ali više od dvadeset sigurno. :)
ubuduće se neću niti truditi kad naletim na ovakve stvari. :D