objavljeno pet, 27.03.2009 00:08 | autor: natuknica

Malo ću si nabijati komentare. Blog pruža mnoštvo mogućnosti, treba ih malo istražiti.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:09 | autor: natuknica

To nije kao fejsbuk. Fejsbuk služi druženju. Valjda. Gluposti. Ne mogu pričati o tome kad nisam probala. Nemam ni namjeru probati. Do daljnjega. Imam sasvim dovoljno ovisnosti, bez da istražujem koju bim si još mogla dodati.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:09 | autor: natuknica

Jednom mi je jedna prijateljica (Ona) rekla: «Kad me dolaziš posjetiti, viči na vratima, tako da znam da si to ti. Nekad želim biti sama i praviti se da me nema doma. Zato viči, da znam, da ti mogu otvoriti vrata.» Rekla sam joj: «To nije zgodno. Tako, kad te ne bude doma, neću znati jesi li stvarno negdje otišla ili mi samo ne želiš otvoriti vrata.» Tako je ona odustala od svog plana. Doista, postoje prijatelji i postoje poznanici. Za one prve, vrata su nam uvijek otvorena (Pa imaš ključ, uđi već jednom! ;)). Onim drugima ne trebamo lagati, trebamo naći pravi način da im pokažemo kad želimo biti sami.
Tako je nešto blog. Mjesto na kojem možeš otvoriti vrata širom kada si raspoložen za društvo, i mjesto na kojem ih možeš zatvoriti kada ti društvo ne paše. Mjesto na kojem možeš i vrata selektivno otvarati i zatvarati, birati društvo u kojem želiš provoditi vrijeme. Mjesto na kojem ne moraš objašnjavati zašto te nema, ali i možeš ako to hoćeš. Zakon.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:10 | autor: natuknica

Odgovarat ću na komentare iz prethodna dva posta. Neću na sve. Nadam se da se ljudi koje ću preskočiti neće osjetiti povrijeđenima.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:11 | autor: natuknica

To da ljudi krivo interpretiraju ono što napišem, to je ionako prilično prirodna pojava na blogu, treba se s time naučiti nositi. Pojašnjavanje i objašnjavanje mi je sve manje mrsko iako opet nekad bude shvaćeno kao prepiranje.
Volim raspravljati, volim prikazivati stvari onako kako izgledaju iz mog kuta. Volim ja i vidjeti kako izgledaju iz drugih kutova. I mislim da se i trudim. Puno manje imam potrebu napadati nego što ljudi moje riječi shvaćaju kao napad.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:11 | autor: natuknica

Nekad čovjek ima osjećaj da je naišao na zid. Misli da je sasvim dobro nacrtao situaciju, pogled s prozora koji gleda na more, a onaj drugi uporno vidi nešto deseto, uporno gleda kroz prozor koji gleda na autocestu i ne želi shvatiti da u stanu ima i drugih prozora. I čovjek u toj situaciji osjeti potrebu da upotrijebi silu, da ga na silu povuče do drugog prozora, da lupi šakom o zid, ne bi li ga srušio. Ali to tako ne ide. Samo natjera čovjeka da zatvori oči ili jednostavno ode. Treba biti strpljiv, treba servirati čaj bliže onom drugom prozoru. Ali to je lakše reći nego učiniti. A nije loše niti baciti oko kroz taj prozor prema autocesti. Samo malo. ;)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:12 | autor: natuknica

Ma, baš sam jučer prisustvovala situaciji u kojoj se čovjek osjetio napadnutim s nekoliko strana, a ni jednoj od tih strana nije napad bio ni na kraj pameti, samo suradnja. Bilo je jednostavno tužno za gledati. Da je bio spreman njihove primjedbe shvatiti dobronamjerno, već bi nekoliko problema bilo riješeno. Ovako, oni moraju i dalje tražiti načina da mu objasne da samo traže rješenje, na način na koji on to ne bi shvatio kao napad. Dobro je to, jer oštri čovjekove vijuge, ali troši vremena. A vrijeme, ono samo teče i prolazi. Eh.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:12 | autor: natuknica

Viktorija, mislim da u mom prošlom postu nisam predložila ignoriranje zla. Još manje, ne daj Bože, ignoriranje ljudi koji čine zlo. Samo kažem da se ignoriranjem dobra otvaraju puno šira vrata zlu nego ignoriranjem zla. Razmisli o tome. Možda će netko na svijetu i propasti. Ako se to dogodi, biti će samo zato što je tako htio. Nipošto zato što sam ga ja na to osudila. Još dalje bilo od mene da sebe osudim na propast time što si dajem za pravo suditi druge ljude.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:12 | autor: natuknica

Zapravo se radi o sljedećem. Kako radim na faksu, susrećem puno ljudi na početku svoje punoljetnosti. Još pred koju godinu, zapinjalo mi je za oko kako nisu skloni propustiti stariju osobu pred sebe. Neki, naravno, oni koji su mi zapeli za oko. Baš sam negdje u to vrijeme shvatila da zapravo ja spadam u te starije osobe i da možda ne bih trebala više biti opsjednuta propuštanjem drugih. Da ne spominjem svoju cimericu koja je toliko samozatajna da ne zna funkcionirati drugačije nego da propušta druge, valjda će biti takva i s 90. Pa onda mi je zapinjala za oko i njihova nestrpljivost, njihovo preveliko poštovanje vlastitog vremena u odnosu na totalno nepoštovanje tuđeg. Njihovi zahtjevi za time da im sve bude servirano, da se ni oko čega ne moraju truditi, maltene, već samom činjenicom da su upisali faks, odmah bi im trebalo dati diplomu, da se jadna djeca ne muče. Znam, ljudi su skloni generaliziranju. Zbog nekoliko takvih neotesanaca, cijela se generacija ili generacije ljudi proglašavaju katastrofalnima. Kao da takvih budala nije bilo i kada je bilo tko od nas bio mlad? Uglavnom, bilo je to ipak pred nekoliko godina, i pitala sam se – joj, u kakav sam to svijet krenula rađati djecu? Taman kad moja djeca narastu tako da budu spremna ući u svijet radnika, svi će ovi biti nekakvi šefovi i zagorčavati im život i učiti ih krivo! Hahahahahaha, i onda sam počela zamjećivati i one druge. I shvatila da ih ima više. I sretna sam. I svakako sigurna u jedno: ne bojim se više za svoju djecu. Svijet je njihov. Osim za ovu najmlađu. Ona se još uvijek voli poigravati s granicama dobrog odgoja i još uvijek ima posla na njoj... Osim što je svojeglava, još je i manipulatorica što prilično otežava stvari. Ali uspjela sam barem glavnim suučesnicima u odgoju utuviti u glavu da je ne smiju pustiti da ih mota oko malog prsta. ;)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:13 | autor: natuknica

Lovkinjo, ja mislim da imaš pravo. Makabejko, ja mislim da Lovkinja ima pravo. Sva ta djeca koja pokušavaju ostaviti dojam opasnih, sva, ili skoro sva ta djeca su dobra duboko u sebi. I nitko od nas nema pravo tu njihovu dobrotu potiskivati i oslanjati se na masku koju stavljaju na sebe samo zato što se osjećaju nesigurno i izgubljeno na svijetu.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:14 | autor: natuknica

Netko drugi, jako mi je žao što si nešto ovdje protumačila kao stavljanje soli na ranu. Očito čovjek to nekada radi i kada mu nije niti na kraj pameti. Ti si meni baš protuprimjer onoga što si opisala. Mislim da nitko tko te susreo mladu nije imao razloga pomisliti kako je ovaj svijet krenuo nizbrdo, a imala si možda obilje razloga da postaneš super razbijačica i delinkvent. Neki su ljudi jednostavno divni, ma koliko se drugi trudili da ih zaprljaju.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:14 | autor: natuknica

Nitko baš ne bi trebao na sebe gledati kao na povod mojeg posta. Doista su bespuća kojima mi misli lete, dok bježe sa polica, ogromna. Ponekad objavim post kojeg sam sastavila mjesecima ranije. To što se netko prepoznao, samo znači da smo svi mi pod kožom podjednako krvavi. Istina je, nekada i postoje povodi, ali mala je vjerojatnost da znate tko je to. ;)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:15 | autor: natuknica

Išo s mojom kćeri u razred jedan dečko. Neopisivo je zagorčavao život nastavnicima. Čak im je ulazio na nastavu kroz prozor, pljuvao po učionici. Drugu djecu u razredu je neprestano zadirkivao. More ga vidilo, nikada nije maltretirao moju kćer, a mene je uvijek pristojno pozdravljao na ulici. Djeca jedino traže poštovanje. POŠTOVANJE.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:16 | autor: natuknica

Sjeno, iskreno, nemam pojma kako prepoznam odgovore. Stvarno. Nekako se samo pojave. Vjerojatno je istina ono što kaže Uzorita, kad razmišljam na glas, ljudi se nadovežu na moje misli i usmjere ih na pravi put. Meni je to tako lijepi osjećaj da nekako ne bježim od njega. A mislim bome da i Josh ima pravo, a prema tome i ti. :)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:16 | autor: natuknica

Makabejka, gle, kad malo bolje razmislim, možda to stvarno i nije odgovor na njihovo pitanje? Moja mama ima uzrečicu - bolje zna lud svoju nego pametan tuđu. ;)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:17 | autor: natuknica

Frka, stvarno, meni se učinilo da je samo nekoliko ljudi formuliralo komentar tako da ispada kao da ne dobivam odgovore. Uopće ne puno. A da, dobro je učiti. Neki upisuju fax u kasnim četrdesetima, a neki pišu blog. Učim, dakle rastem! ;)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:17 | autor: natuknica

Svi koji ste pomislili da je možda stvarno lakše dobiti odgovor ako ga se ne očekuje, razmislite o tome! Pokušajte trenirati strpljenje. Čini da se čovjek bolje osjeća. ;)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:17 | autor: natuknica

Najbolje se uvrijedi čovjeka tako da ga se podcjenjuje.

objavljeno pet, 27.03.2009 00:18 | autor: natuknica

Ithiriel, nemaš pojma koliko mi znače tvoji komentari! Hvala! :)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:18 | autor: natuknica

Pukla sam? Možda. Kako bi rekao Rex, sreća da postoji blog. Do tu sam se već ispuhala. Nemam pojma zašto sam se uopće bacila na ovo. ;)

objavljeno pet, 27.03.2009 00:19 | autor: natuknica

Svi, svi, od reda, opet i opet vam hvala!

objavljeno pet, 27.03.2009 00:19 | autor: natuknica

Da 22! Dobra sam! Spamam sama sebe...

objavljeno pet, 27.03.2009 01:47 | autor: babun

taj dečko se boji tvoje kćeri jer puca iz pištolja

objavljeno pet, 27.03.2009 01:49 | autor: babun

moraš probati fejsbuk

bez fejsbuka nikad nećeš biti kompletna osoba

objavljeno pet, 27.03.2009 02:22 | autor: Ithiriel

Draga, ti si luda ko puška. Taman kako ja obožavam ljude ;D pusa

objavljeno pet, 27.03.2009 08:56 | autor: natuknica

Babune, imam TRI kćeri i samo jedna (za sad) puca iz pištolja. Ta se baš u subotu sprema pucati i u Zagrebu. :D :D :D Dakle taj dečko nije išao s njom u razred. :D :D :D

objavljeno pet, 27.03.2009 09:32 | autor: frka

gle natuknice kako je dobre volje! :D :D :D
volimo ljude koji su nas i nakon dužeg vremena sposobni oduševiti
yes!

objavljeno pet, 27.03.2009 09:52 | autor: natuknica

O Frka, pa jel ti to sebi govoriš "vi"? ;)

Pravi prijatelj ti je onaj koji te dobro poznaje i svejedno te voli. :D :D :D

objavljeno pet, 27.03.2009 09:53 | autor: Gospar

auuuuuuu hmmmm.. kao što je vlasnica bloga upoznata mene mojblog ne obavještava o tvojim "aktivnostima" što ne znači da ja to ne mogu pogledat iz svog kantuna, pa kao što danas imamo autopilot sa divnim ženskim glasićima koji nas vode negdje gdje mi poželimo, postoji i ono staro pravilo ako već imaš cilj, pronađeš ga na karti, odrediš rutu i dođeš na njega u svakom slučaju ofkors :))
ja sam svoj cilj pronašao, jer sam jutrošnju rutu ionako već zacrtao u svom kantunu...i.... BINGO... odavno mi nije ovako legla kavica i duvan jutarnji, uživajuči više u komentarima iz tvog kantuna, nego u pospremanju "polica" koje neko tu i tamo sruši... ma znaš ovo ti je ono kad iz cuga pročitaš dobru knjigu, pa odmoriš par minuta i onda kreneš ispočetka jer čitavo vrijeme imaš osječaj da će se još nešto dogoditi... ili možda da češ u drugom pristupu pokušat servirat kavicu umjesto čaja, pa se taj neko onda po tom miomirisu brže prebaci na novu funjestru...ili prozor kako se reče :) Hvala ti što te ima i tebe Natuknice a i tvog kantuna :)

objavljeno pet, 27.03.2009 09:56 | autor: vigga

vrijeme je neminovnost sto nas prati kroz zivot.pozz

objavljeno pet, 27.03.2009 09:57 | autor: Gospar

uh i zaboravih ti reči... mene su sinovi ubacili na taj Facebook ali sam stvarno pobornik njega postao..toliko dragih ljudi sam nakon puuuuno godina ponovno susreo... a i nekoliko dragih blogera su mi prijatelji i tamo...ofkors :) Eto i zadnji Hit na Gosparu nastao je zahvaljijuči Face-u ;)

objavljeno pet, 27.03.2009 09:58 | autor: Gospar

hehehe... a vidi mi Viggice kao da je i ona jutros rutu zacrtala :)

objavljeno pet, 27.03.2009 10:11 | autor: natuknica

"Nije sve u svemu. Nešto ima i u ničemu." - kaže Brisačica Oblaka

objavljeno pet, 27.03.2009 10:28 | autor: natuknica

Hvala, Gosparu, hvala, baš mi dobro legnu i ovakvi komplimenti. :)

A to i je ono čega se na fejsu najviše bojim, da ne upoznam previše ljudi. ;) Sasvim mi je dobro društvo ovdje, neću ga širiti. Za sad.

Ithiriel, Vigga, :*

objavljeno pet, 27.03.2009 11:21 | autor: medeja7

nešto za dušu i tijelo... da se opustiš...http://www.youtube.com/watch?v=V9Wvwl9NQ5g... Grlim.:)))

objavljeno pet, 27.03.2009 12:11 | autor: nomen_nescio

Nadam se da je danas dan ipak bolji :))

objavljeno pet, 27.03.2009 14:11 | autor: Gubichka

sorry, ali moram ovo reći:

JEEEEE! natuknica je pukla!!!!

sad te još više volim!!! weeeee
:*****

objavljeno pet, 27.03.2009 14:40 | autor: natuknica

Hvala ti, draga Medejo!

Nomen Nescio, život je jednostavno previše, previše lijep!

Guby, nema sorry, nema beda. Neka se i službeno zna - natuknica je puknjivo biće! ;) :D :*

objavljeno pet, 27.03.2009 14:51 | autor: sonke

Nije da se veselimo al skoro da je dobro znat da se i ti daš slomit..........Živjelo slamanje(imat ćemo što popravljat hm nisi ti tek bilo što)

objavljeno pet, 27.03.2009 19:13 | autor: trubica

hvala ti Natuknice za komentar, znam da griješim, ponekad je to jače od mene, ali učim, trudim se pitati i očekivati s pravom, danas sam tako nešto i napravila i gle čuda prošlo je relativno dobro, ali sam se i pripremila na neuspjeh :))

objavljeno sub, 28.03.2009 00:06 | autor: rex_hr

Znaš kaj, ti si luda ko šlapa! Pazi, ak ovak nastaviš može ti se dogodit da se počneš bavit ovim glupostima kojima se ja bakćem veći dio slobodnog vremena - još malo da popizdiš i bila bi dobrodošao dodatak našoj organizaciji "Samo Dobri Prolupaju"!! :D:D Uz vrištanje kao dokaz o podobnosti i kvalificiranosti prihvaćamo i vođenje konverzacija sa bijelim mišvima (ovim domaćim, ne Poljskim), obitavanje malih crvenih patuljaka u glavi, uhođenje divljih svinja ili posjedovanje diplome nekog od fakulteta u Lijepoj našoj...

objavljeno sub, 28.03.2009 10:04 | autor: natuknica

Ma da, Sonke, pa normalno da se slomim. Čak je i Isus pao nekoliko puta pod križem. Dosta je nerealno misliti da postoje nesalomljivi ljudi. Ja samo mislim (potpuno kontradiktorno od savjeta kojeg sam dala Trubici) da nije konstruktivno dijeliti s ljudima svoje teške trenutke. Mislim da je konstruktivnije dijeliti lijepe stvari. Ne tvrdim da sam u pravu. Nekako se to i pokazalo - da nisam. Doduše, najviše mojih puknuća osjete meni najbliži ljudi. Uvijek mora postojati netko pred kime si skroz otvoren. A tom nekom onda život baš i nije jednostavan. ;) Ja ti, recimo, još od kad sam bila sasvim mala, uopće ne plačem u javnosti. I to nema nikakve veze s odgojem, isključivo s mojom taštinom.

A kad smo već kod taštine, oprezno, molim, s komplimentima. Ja sam ipak lav u horoskopu, k tome matematiar s tendencijom ka diktaturi. I bolje ne istraživati kamo bi me ti komplimenti mogli odvesti... ;)

Trubice, bez brige, svi smo mi jako pametni teoretski. U praksi to občno šteka. Ali fakat je lijepi osjećaj kada se prepustiš i uspiješ! :)))))))))

Rex, fakat, neke od kvalifikacija su definitivno tu. Dogovorit ćemo detalje popodne. ;)

objavljeno sub, 28.03.2009 10:41 | autor: sonke

Možda postoje oni neslomljivi al o njima ni ne mislim (sada....)
Plakanje u javnosti,ja sam ovdje zaplakala,u javnosti,al ipak sam ostala anonimna...možda da bi u svojoj javnosti ostala hrabra i jaka.Možda naša puknuća (iliti ga pucam po šavovima na sve strane) lakše podjelimo sa totalnim strancima nego da onom ili onima koje volimo pokazujemo kako smo u stvari jebeno krhki,u strahu kad-tad će to rabiti protiv nas(svakakva su nam životna iskustva,zar ne)Pišem i nemislim dal sam konstruktivna il ne....... A kompliment?svakako da zaslužuješ kompliment,dakle kakve god bile tvoje tendencije-moj kompliment za tebe natuknica!

objavljeno pet, 03.04.2009 23:47 | autor: natuknica

Sonke, nije da sam tek sad vidjela tvoj komentar, ali nekako sam tek sad sazrijela da ga prokomentiram. ;)
Imam tu sreću da se nikad nisam brinula hoće li netko moju slabost koristiti protiv mene. Nekako mislim, ja sam ja i što ima loše u tome da me netko podsjeti na to da sam ja takva kakva jesam? A možda jednostavno nisam imala negativnih iskustava u životu pa nisam imala ni prilike osjetiti kako mi se nešto obije o glavu. S plakanjem ti je u mene problem taj da ne želim da nitko vidi kako sam ružna kad plačem. Hm.
U načelu, lakše se otvaramo osobi za koju smo sigurni da nas neće suditi ili da neće suditi osobu koja nas je povrijedila, a mi je svejedno volimo. Ako imamo neku takvu osobu blisku, onda nam ne trebaju stranci, vjerojatno. Od stranaca ili očekujemo da budu pristojni pa ne izreku svoj sud, ili nas njihov sud ne pogađa toliko koliko sud bliske osobe. Mislim da je u tome poanta. Ponekad zapravo činimo krivo nekim osobama jer mislimo da bi nas sudile pa im niti ne dajemo priliku da nas saslušaju. Opet, možda su nam baš dale i razloga da tako mislimo o njima. Ipak, kada ih proglašavamo nepravednima ili punima nerazumijevanja, zapravo i mi sudimo njih. A, ako ne želimo da drugi nas sude, trebali bismo i mi biti neskloni suđenju drugih. Nemoj sad ovo shvatiti osobno ili pomisliti da ja tu tebi neku lekciju držim ili da mislim da znam kakva si i što misliš, ja to samo razmišljam "na glas". A tvoje su me rečenice potakle na to razmišljanje. Ništa više od toga. ;) Samo pokušavam generalizirati sebe jer sam tome po prirodi sklona. ;)

A dobro sad, kad misliš da zaslužujem kompliment, onda hvala. :) Neću se buniti. ;)

objavljeno pet, 03.04.2009 23:52 | autor: natuknica

Jučer, šetam ja sa kćeri po Korzu i sretnemo neke njene prijatelje. Zaustavili se malo popričati. I gledam ja te dečke, kako su krasni! Lijepo su pozdravili, ovaj kojeg nisam poznavala mi se i predstavio, tako pristojni! I mislim si, definitvno su i pristojniji i bolje odgojeni nego što su bili dečki u "moje doba". I ne znam šta onda pričaju ljudi da svijet ide nizbrdo, da su djeca neodgojena... Ova djeca su prava svijetla budućnost! Prekrasno nešto! Ja sam jednostavno sretna. Svijet u kojem će oni biti glavni biti će prava Obećana zemlja!