objavljeno sub, 14.11.2009 00:43 | autor: oaza

Ima i sada reda, ali je previše obveza; puno je trke-zbrke; malo vremena, ubitačan životni tempo; kasno se liježe a onda to i povlači kasnije ustajanje ako se može a ako se mora ranije ustati to sigurno nije u zoru. Nona je zabranjivala"filmove za odrasle" i sa scenama nasilja a to danas djeci malo tko može zabraniti, a napredak tehnike, je daleko veći i svi smo pored postojećih dnevnih obveza zaokupljeni svim drugim novotarijama i čudima tehnologije tako da i ne komuniciramo dovoljno međusobno a da ne i govorim o nekom zajedničkom planiranju nekih izleta, putovanja, poslova i sl. jednostavno ne možemo uskladiti dnevne a kamoli tjedne bioritmove. Nažalost; izgubljeni smo u vremenu i prostoru:-))

objavljeno sub, 14.11.2009 04:24 | autor: Anoniman (Neregistriran)

I ja se sjecam Vange... jedva!

Sjecam se da je dugo trajalo (uru vremena?), a onda je dosao Zigljen...

A Vanga je danas klub kraj mosta u kojem ljeti gustam... U pravilu nocu, a na povratku kuci slusam taj cvrkut...

Bili su to dobri dani!

objavljeno sub, 14.11.2009 10:13 | autor: medeja7

Ja, nalažost nisam upoznala niti jednu od mojih nona... mama nije "znala"... učila sam u hodu i on nije nimalo bio u ovom tempu koji gledam, a i živim... I ne, ne sviđa mi se baš... Grlim...:)))

objavljeno sub, 14.11.2009 11:55 | autor: levant

Ni ja ne volim ovaj ubrzani ritam, nije usklađen s mojim bioritmom, zato se valjda svako malo izgubim u cijeloj priči:) šteta je da nismo svi skupa malo više poput tvoje none, ona je i bez velikih škola znala šta je život i kako ga treba živjet.. ali šta ćemo, tu smo gdje jesmo, sviđalo se to nama ili ne... moramo se kako - tako prilagodit ili pak pjevat onu Stublićevu 'JA SAM...NEPRILAGOĐEN':))

objavljeno sub, 14.11.2009 12:35 | autor: natuknica

Eh, Oaza, nisam uopće s tom namjerom pisala ovaj post, ali kad već spominješ obveze, misliš li da je moja nona imala malo obveza dok je školovala 3 kćeri, brinula se o tri starice (mama, svekrva i svekrvina sestra) i bolesnoj sestri (tuberkuloza, umrla je s 88 godina :D), bez jedne jedine muške ruke u kući, dok je pokušavala svu tu obitelj prehraniti u vrijeme kad nije mogla dobiti normalan posao jer je kao pripadnik prijeratne buržoazije bila moralno politički nepodobna čak i za sakupljanje soli u solani? Istina, te starice su joj pomagale i oko odgoja djece i oko kućanskih poslova jer je ona morala zaraditi dovoljno da nahrani svu tu obitelj. U vrijeme kada se nije ni znalo za besplatne udžbenike (samo se nisu mijenjali ovim ritmom). Vjerojatno su je sve te obveze i naučile da se bolje organizira i da lakše primjećuje sve ono što je lijepo u životu. Meni se prije čini da nam je život prelagan da bi bio lijep nego da imamo previše obveza.
Sjećam se života sa svojom cimericom. Nikad nisam bila pretjerano sklona redu. Vjerojatno i baš zato što me nona razmazila, jer je ona toliko brinula o svemu da nama drugima nije niti dala priliku da razvijemo tu sposobnost. Uglavnom, kaže meni cimerica - možeš biti neuredna u velikom prostoru, ali kada živimo u ovako maloj sobi, svaka stvar mora biti na svome mjestu ili ćemo se udaviti. I mislim da ima pravo. Živimo u neredu bilo koje vrste, ne samo u porazbacanim stvarima, u mentalnom neredu, dok ne dođe do te razine da nas natjera da napravimo reda. Kada su okolnosti skučenije, brže dođemo do te razine. :)

Da, Anoniman (daj si smisli neki nick!, najprije sam mislila da piše Anamil pa sam pol sata razmišljala odakle bi se ona sjećala Vange? ;)) 45 do 60 minuta putovanja, ovisno o vjetru. A mi smo ko djeca i plivali Vangu - leđno plivanje sa snažnim udaranjem nogu. Eeeeeee

Medejo, možeš ti to! Evo ti Kinder čokoladica!

E, Levant, čudesno je to što su sve naši stari znali i sve bez ikakvih knjiga o samopomoći, bez gomile psihologa i psihijatara... Znali su živjeti jer nisu imali drugog izbora. I znali su se brinuti za zajednicu jer je tako i njima samima bilo bolje. Ne, ne mislim da je sada ritam brži, samo je sebičnost veća. :)
I onda je bilo ljudi s poremećenim redoslijedom prioriteta. Jer, da ih nije bilo, ne bi sada vladala tolika zaraza istih.

objavljeno sub, 14.11.2009 13:35 | autor: Cheyenne

ma ništa nije kao prije.. vjerujem da je svemu tome ovaj "napredak" kriv, tehnologija i to.. ljudi su se prije više mučili oko svega, ali su bili sretniji; mi danas imamo svega i svačega i nismo zadovoljni.. U njima je postojala ta volja, želja i znali su ispuniti sebi vrijeme nečim što ima smisla.. pozdrav ostavljam!

objavljeno sub, 14.11.2009 22:37 | autor: babun

njemačka disciplina

objavljeno sub, 14.11.2009 22:38 | autor: babun

ja vol her nona

objavljeno sub, 14.11.2009 22:40 | autor: babun

gle iznenađenja

moja se nona budila u podne , sjela i nerad opravdavala čekanjem da se "razdani "

objavljeno sub, 14.11.2009 22:41 | autor: babun

mi smo crnogorci porjeklom

objavljeno ned, 15.11.2009 08:07 | autor: ita

E, Vanga! U to isto vrijeme "moji" su organizirali odlazak kod none, nedjeljom ujutro, ustajanje u tri sata da bi se sve pripremilo, svježe kuhana hrana itd..trčanje na vlak, i onda velika uzbrdica preko bijele ceste, malo poljem,.. ja na maminom ruksaku....kad krene misao.....
Usput, da li ti je Medeja postavila moje pitanje (od životne nevažnosti-šala), ali ipak važno pitanje...ja ne mogu više do tebe telefonom....

objavljeno ned, 15.11.2009 17:25 | autor: pikoslava

Haha, ja sam riknula na Babunove komentare.!!!

Dokazao je kako ništa čovjek ne može generalizirati, a sve ono što je bilo moglo bi biti predmet žaljenja. Zašto je tome tako - tko zna!

objavljeno pon, 16.11.2009 00:27 | autor: LadyButterfly

Tvoja nona je uvijek melem za moje uši...rado čitam tvoje priče...Možda nisi kao ona,ali u srcu tinja ono nešto što te čini njenim dijelom...

objavljeno pon, 16.11.2009 01:14 | autor: mladi luk

Izgleda da ona nije imala protivkandidata koji bi ponudio drugačije rješenje :). Red na prvom mjestu.

objavljeno pon, 16.11.2009 10:29 | autor: ura

ja bih se odlično slagao sa tvojom nonom jer mislim i živim baš kao i ona:
navika ranog ustajanja je nešto najbolje što sam ponio iz mog roditeljskog doma. sve što se ujutro ne uradi, nenadoknadivo je u toku dana, bez obzira koliko dan trajao. čudno je kako malo ljudi to uviđa.

objavljeno pon, 16.11.2009 11:09 | autor: romantales

... i kada pročitam post poput ovoga ja se pitam zašto danas nema reda, kad se se mi reda ipak sjećamo? Npr. kada sam išla u školu, osnovnu, nikada nisam mogla sjediti pred tv ekranom do kasnih večernjih sati, jedino petkom sam na miru mogla odgledati neku seriju ili subotom film. Nije bilo sjedenja do pola noći, još manje gledanja gluposti tipa realitz show, doduše toga nije ni bilo. Što danas roditelje priječi da uvedu red u živote svoje djece? Zašto danas djeca znaju sve o nekim anonimcima koji se zatvore u okvire nekog realitija? Zašto su djeca poput zombija ujutro, umjesto da se odmorena ustaju? VJerojatno zato što im se i roditelji poput zombija ustaju. I najviše me ljuti kada krenu u priču o velikoj zaouzetosti, a po cijele večeri provedu brljeći u tv u programe koji ih možda uopće ne zanimaju. Reda nema i zato što se svi danas booje reći ne, doživljavaju se lošim roditeljima ako djeci nešto uskrate, a meni su bez problema uskratili brojne želje, čak i one za koje mislim da su ipak trebali učiniti sve da ih ostvare jer su bile pozitivne, npr. htjela sam jednu zbirku dječjih knjiga i iako sam pilala nisam ih nikada dobila. Moji nikada nisu razumjeli koliko zapravo volim čitati. U mojoj generaciji djeca su naučila živjeti s odbijanjem i neostvarenim željama jer tada je pristup odgoju bio drugačiji. Kako očekivati da dijete izraste u normalnu osobu ako nikada ne čuje riječ ne? Izraste u osobu koja misli da mu je sve dozvoljeno, da mu se mora dati i da sve može dobiti, na ovaj ili onaj način.

objavljeno pon, 16.11.2009 12:21 | autor: MALISA (Neregistriran)

HAHAHAH HEJ BABUN LEGANDA SI HEHEH JEL ZNAS TI ONAJ VIC KAD DODJE MALI DJETIC DIDI I DONECE MU KASICICU ZA KAFU I KAZE DIDA DIDA VIDJE STA SAM NASO ....KAZE CRNOGORAC MA BACI TO ODMA PA TO TI JE SJEME OD LOPATE HEHEHEHEHEHEHEH

objavljeno pon, 16.11.2009 12:45 | autor: MALISA (Neregistriran)

AJD SAD SAM PROCITAO POST PA DA ODGOVORIM ...
MA CUJ ZAJEBI TO


TO JE PROSLOST A RECI CU TI PAR SITNICA VIS ONDA SU SE LJUDI DRZALI REDA JER IH JE TAJ RED ODRZAVO NA ZIVOTU
TEZAK JE ZIVOT NEKAD BIO LJUDIMA. NEK KAZE STO KO OCE.... OPSTAJALI SU U OBITELJI SAMO ONI NAJJACI I NAJZDRAVIJI DA BI SE TO POSTIGLO MORALO SE BITI FIT I TO TI JE TO
SLABUNJAVI SU RIKAVALI I CICA MICA I GOTOVA PRICA. SAD IDE KRATKA PRICA O MOJOJ BAKI
MOJA MAKA JE BILA JEDNO OD OSMORO DJECE U NJENOJ OBITELJI ...TROJE JE UMRLONA PORODU, TROJE KO DJECA SA PAR GODINA A ONA I SESTRA JOJ ROZIKA SU OSTALE ZIVE. NEKAD TI SE IMALO PUNO DJECE IZ RAZLOGA TOGA STO JE SMRTNOST BILA VISOKA PA JE OBITELJ SA PUNO DJECE IMALA VECU SANSU ZA NESTAVAK VRSTE....
MOJA TI JE BAKA BILA NAJJACI COVJEK U SELU SA NJOM SE NIJEDAN MUSKARAC NIJE ISO TUC HEHEH DOZIVILA JE 91 GODINU I IMALA JE TADA 90 KILA KAD JE UMRLA. MA BIK OD ZENE. BILA J EDUSA OD COVJKA AL SA NJOM NIJE BILO ZAJABANCIJE.
MOJ TI JE DIDA PLEO KORPE IZ HOBIJA INACE JE RADI O NA GUTMANOVOJ PRUZI KAO CUVAR I BIO JE KO KOMARAC I MOJA TI GA JE BAKA SKUP SA TIM KORPETINAMA PRENOSILA ONAKOG KRZLJAVOG PREKO SMRZLOG POTOKA KAD SU ISLI NA PIJAC DA IH PRODAJU HEHEHEHEH MOJA BAKA I MOJ DJEDA SU BILI KO OBELIKS I ASTERIKS UPRAVO TAKI


BAKA KO OBELIKS HEHEH A DIDA KO ASTERIKS....IMOKJE I BRKO VE KO ASTERIKS HEHEHEHEHE KAD MOJA BAKA UDJEU BIRTIJU POTRAZIT SVOG MUZICA KOJI JE JAKO VOLIO KARTAT ONDA JE U BIRTIJI NASTAJAO MIR KO U CRKVI HEHEHEHEHEHE
MOZ MISLIT KAD DODJE I UZME KARTE SA STOLA I PODERE RUKAMA CIJELI SPIL KO DA PRELAMA KIKIRIKI HEHEHEHE KRCKAJU KOSKE I CVOKOCU ZUBI SEOSKIH BEKRIJA HEHEHEHEHEHE.
UGLAVNOM ONI SU SE VOLILI I NISU SE NIKAD SVADJALI....

DA KAZEM NESTO I O REDU U TO DOBA
MENI NIKAD NECE BITI JASNO O CEMU SE TU RADILO AL KAD JE MOJA BAKA TJERALA U RED SVOJE KCERI ZA NESTO PA AKO JE TO BILO JAKO OZBILJNA STVAR ONDA SE NIJE SA NJIMA PREPIRALA NEGO JE SAMO REKLA NEMOJ DA TO MORAM RECI OCU ..TO JESTO TOM ISTOM MOM KRZLJAVOM DIDI ...E KAD JE TO BAKA REKLA ONDA JE ODNO VRAG SALU ... A KVAKA JE U TOME STO MOJ DIDA NIKAD U ZIVOTU NI MRAVA NIJA ZGAZIO... NAJVECA KAZNA BI IM BILA KAD IH JE MOJ DIDA SA DVA PRSTA PECNU PO POGLAV.I TO IM JE BILO GORE NEGO DA IH JE NEKO PREBIO KOLCEM.... DAKLE RADILO SE TU O AUTORITETU A NE O P[OTLACENOSTI.... SVE TRI KCERI SU OCA POSTIVALE VISE NO MATER IAKO SU SA MATEROM PROVIDILE VECINU ZIVOTA JER DJED JE CESTO BI O NA TERENU.... PONAVLJAM NIKAD NECU PROKUZIT TU MISTICNU RELACIJU IZMEDJU NJIH KAO RODITELJA I MOJE MAME I DVIJE TETE KAO DJECE.... AL DA JE BILO REDA JESTE...DANAS KAZI NESTO DJETETU ONO TE STERA U KURAC....

objavljeno pon, 16.11.2009 12:46 | autor: viktorija2

I moja je nona znala održavati red u kući a ja ne znam , niti mogu djecu natjerati da spremaju za sobom iako se trudim. I meni je moja mama gasila televiziju kad su se pojavile nepristojne scene . A ja to ne mogu učiniti i ne znam kao bih reagirala i što bih rekla, kad se takve scene pojave na tv, Ali ponekad kad djeca vide da mi je neugodno i njima je neugodno , pa se prave da ih ne zanima i premjeste program.
Mladost moje generacije obilježilo je prjelomno razdoblje u moralu. Sexualna revolucija učila nas je da se o intimnim problemuma treba razgovarati i da je sve dozvoljeno što paše za oba dvoje partnera , dok smo iz časopisa koji su se otvoreno kupovali na kioscima, do u detalje učili o svemu u spolnosti. S druge strane roditelj su nas učili tradicionalnim stavovima , i skrivanju seksualnosti.. DAnas su djeci sve informacije pristupačne, sve je normalno.Nema razlike između lijepog i nakaradnog. imam osjećaj da je to u njima stvorilo jedu potpunu nezainteresiranost i emocionalnu neosjetljivost, i ravnodušnost.

objavljeno pon, 16.11.2009 13:58 | autor: viktorija2

SAd sam bila rasprostrti veš , pa sam se sjetila zašto je još našim nonama bilo lakše održati red. Danas ima jako puno odjeće . Kad sam bila dijete vodu smo nosili u kantama iz male cisterne nedaleko kuće. Vode je bilo malo i nije se razbacivala , svaka je kap bila iskorištena. Nona je prala odjeću svaki ponedjeljak . Nanosila bi vode , najprije stavila kuhati bijelu robu u trideset litarski pocinčani lonac i u nutra nasula " plavog radiona" to je onda bio jedini deterdžent. Onda je u limeno korito nalla vode , drvenom velikom kuhačom izvadila iz lonca vrelu robu i izlila ostatak sapunice sve zajedno u korito.pa najprije oprala bijelu i u toj vodi da se ne baca lug, šarenu odjeću., pa onda u tome nešto deblje što se rjetko pralo kakav tepihić ili deku, i na kraju psa da deterdžent i voda budu do kraja iskorišteni. Sljedile su tri vode za ispiranje , i na kraju plavilo ( preteča oplemenjivača ) i štirka za stolnjake i ukrasne krpe. Tako je pas, kad bi u jutro vidio limeno korito na terasi pobjegao glavom bez obzira , i teško ga je bilo dozvati sve do mraka.
Presvlačili smo odjeću jednom tjedno , i ručnici su se također jednom tjedno mjenjali , jedino ako je u kuću došao doktor za njega se čuvao poseban najljepši ručnik.
A sada kuća mi je ko javni vešeraj . Svi svaki dan uzimaju kompletno čistu odjeću , a ljeti se odjeća i više puta dnevno mijenja.. Ručnik se jednom koristi i baca u pranje . Mašina se po cijele dane vrti , A ja stalno rasprostirem slažem ,sušim.
peglam najnužnije . Danas je mnogo više predmeta osobne upotrebe o kojima domaćica mora voditi računa nego što je nekad bilo. A još ako žena radi , teško uspije održati red i još naviknuti djecu na to.

objavljeno pon, 16.11.2009 20:52 | autor: nico(deleted) (Neregistriran)

ja san volila sa didon u grad, ali polako s noge na nogu, nikad se u grad nije žurilo. To ti meni fali, ta mirnoća koju su moji imali,a rano ustajanje - ne. Tvoja dica sigurno imaju nešto što će im budit nostalgiju i lipe uspomene, bez brige.

objavljeno pon, 16.11.2009 23:43 | autor: natuknica

Cheyenne, to ja cijelo vrijeme pričam! Da nema krize, trebalo bi je izmislit! ;)

Babune, nije moja nona bila Njemica. Ona je bila Talijanka! He, he. Ali vjerojatno si, po običaju, u pravu, vjerojatno se baš zbog takvih svojih osobina zaljubila u Nijemca. ;)

Ita, budem te nazvala ovih dana. :)

Pikoslava, valjda je to selektivno pamćenje. Pamtimo samo lijepe stvari... :)

Lady Butterfly, lijepo je vidjeti ovakvu reakciju. Za početak, ja sam isti znak u horoskopu kao ona. ;)

Mladi Luče, nije to što kažeš bez veze. Ili je uvijek imala takve argumente protiv kojih se nije moglo boriti? Ali recimo, ona je voljela stalno seliti namještaj po stanu. I mama i tata su se znali ljutit na nju zbog toga. Više mama. I onda bi ona angažirala nas djecu da joj pomognemo dok bi oni bili na poslu. I samo dođeš doma i nađeš ispremiješane sobe. Ma imala je žena stila. ;)

Ura, ja sam toga tako svjesna, a opet nikako da se pokrenem. Koja katastrofa! :)

Ah, Romantales, moglo bi se o tome puno pričati. Ja mojoj noni zamjeram što do 13. godine nisam smjela birati frizuru. I mami zamjeram što joj je to dozvoljavala. I dan danas mislim da nisu imale pravo na to. I zato, čim su moja djeca počela izražavati svoje želje oko frizura, negdje oko 3. rođendana, ja sam im te želje ispunjavala (i postala tatamata za šišanje u međuvremenu) jer sam mislila da imaju pravo na te želje i ne vidim i dalje ništa loše u njima. Zapravo je činjenica da sam im dozvoljavala još stvari koje su meni bile branjene. S vremenom sam shvatila da neke od njih i nisam trebala. I dan danas im branim neke stvari jer mi se čini da sam ja prošla bolje od nekih prijateljica kojima te stvari roditelji nisu zabranjivali iako to ne mora imati nikakve veze. Sad to znam. Ali recimo da, kad nešto možeš djetetu priuštiti, teško kažeš - ne. Sve je to puno lakše kad znaš da ne možeš. Sjećam se i kako me mama nije htjela pustiti na jedan izlet pa mi je rekla da nema novaca za to. I jedne godine joj je to prošlo, ali sljedeće se zeznula pa mi je išla kupiti cipele. A meni je izlet bio puno važniji od cipela pa sam je uspjela natjerati da malo popričamo o tome. I tako sam one godine iza ipak otišla na taj izlet. Mislim da roditelji prvenstveno griješe što pokušavaju djeci priuštiti sve za što su oni bili zakinuti, a ne kuže da ih pri tom zakidaju za ono što se zove - sam nešto ostvariti. :)

Baš lijepa priča, Mališa!

E, da, Viktorija, podsjetila si me na jednu priču koju sam isto čula. Kao, nekad su ljudi doma imali boce za vino, za ulje i za mlijeko. I onda bi s tim bocama otišli u dućan i napunili ih tamo. I nisu umirali od straha od bakterija i virusa koje bi mogli usput pokupiti. Ispada da danas ljudi, zbog higijene, puno više zagađuju okoliš. Zanimljivo, zar ne?
I da, danas je puno teže kontrolirati izvore informacija za djecu. Prije su ljudi, zapravo bez televizije, puno više imali vremena za razgovore, a danas bi puno više morali razgovarati da bi znali u kojim vodama im djeca plivaju.
I onda, ima ta jedna stvar, neke stvari koje su nama same po sebi razumljive, koje smo nekako, a ne znamo kako, pokupili, mislimo da će i našoj djeci biti same po sebi razumljive, da im ne trebamo tu ništa posebno objašnjavati. A onda skužimo da smo trebali. Opet, bolje ikad nego nikad. ;)

Nico, ti stvarno znaš čovjeka utješiti! :)))

objavljeno uto, 17.11.2009 09:48 | autor: Anamil (Neregistriran)

Pozdrav Natuknice, drago mi je da drugi skrenu tvoju misao prema meni:)
Kad pišeš o nonama, svoje se slabo sjećam jer je živjela daleko i tu i tamo bi došla k nama, ili mi otišli njoj. A druga baka (tako smo ih razlikovali: none i baka), vidjela sam je možda dvaputa u životu na kratko.
Ali moja mama je imala takvu energiju kao tvoja nona. Kad bismo trebali ići na put (jedno ili više dnevni), ona je već rano ujutro bila na placi i sve nabavila, tako da smo se mi (opet rano) ustali, doručkovali i krenuli. I tako je bilo sa svime. A ja na svoje izgubim glas, dok ih izbacim iz kreveta, dok se srede da mogu krenuti. I 90% stvari prije puta obavim ja, jer da ih čekam......

objavljeno uto, 17.11.2009 11:20 | autor: nula=1

moja baka još je živa ali ju u zadnje vrijeme slabo posjećujem, zadnji put kad sam došao nije me u prvi trenutak prepoznala sa velikom bradom koja mi je narasla od onih vremena kada sam kroz tjedan bio kod bake i djede jer su starci radili pa me nitko nije imao čuvati. bila su to super vremena i uvijek me je radovalo ići kod bake, ali istina kao što kažeš nije to ko prije, danas me prolazi neka tuga kad vidim baku bez one snage i životne radosti koju je imala kad sam kao mali provodio tjedan za tjednom kod nje

objavljeno sri, 18.11.2009 04:27 | autor: Tonkica Palonkica

au, bome rano. :) meni je draže da su ceste danas brže a nas spašavaju od podočnjaka

objavljeno čet, 19.11.2009 13:08 | autor: Ithiriel

Nona je bila pametna. Ali onako životno pametna (joj kako volim tako pametne ljude, sjedila bih s njima danima - ili bih radila nešto, al bi ih s guštom slušala). Red, rad i disciplina. Kod nekih ljudi mi smeta, u biti, smeta me kad ju prodaju po svijetu, a lijenčine su koje koriste tuđe vrline za svoju dobrobit, al vratimo se bitnom.. dakle - kada ima reda osijećam se ko doma :) Nisam baš uzorna što se tiče dizanja ujutro, ali sam vrhunski primjer ribanja kuhinjskih ormarića u dva u noći (e to je specijalnost moje bake). Postoje neki zaluđeni ljudi koji misle da se to može mjeriti sa opsesivno-kompulzivnim ponašanje, al što ću im ja. Kod mene je red. Uvijek. I kad treba delat - nitko sretniji od mene. Čak uvijek znam odkud treba početi - od početka :) Ma znaš što ti ja mislim u biti - da su ljudi ispraznili svoje čelije u kojima su čuvali mladost i popunili ih lijenošću. Da znaš samo koliko ih znam već koji su se doslovce usmrdili...

a niš, pusa tebi

objavljeno čet, 19.11.2009 21:47 | autor: walt

često je riječ o subjektivnom doživljaju, tako će i tvoji unuci reći - ah, nekad je bilo reda na tom internetu... ili gdjegod već. kad se još uzme stalno usložnjavanje života uglavnom nepotrebnim glupostima... čini mi se da bi život lako mogao biti upola jednostavniji. a zašto nije? žižek zna navodno...

objavljeno pet, 20.11.2009 11:03 | autor: malisa (Neregistriran)

NA BLOGERU ETO VICKA
SA PJESMOM SE NOVOM DAO
ZILIN RODJOS SVE U RIMI
U BUZI JE PROSLAVLJAO

JEDANAEST STROFA STOJE
TU GDJE NISTE DO SAD BILI
RODJENDANSKI POKLON TO JE
OD MALISE NASEM ZILI

ZATO AJTE SAD KOD MENE
PROCITATI STO SE IMA
KAKO JE TO MALI VICKO
SLAVIO SA BUZANIMA

jahacepokalipse.bloger.hr

objavljeno pet, 20.11.2009 21:26 | autor: shiza

nasmijao me je ovaj završetak :)))
moja i tvoja nona su jako slične, a i ja sam pokupila ponešto od moje. na primjer, kad idem na neki dulji put, volim ustajati rano ;)

objavljeno sub, 21.11.2009 16:08 | autor: dewon

Oh, sjećam se kad su me roditelji budili u 3 ujutro kako bi krenuli za Njemačku... I to ne jednom. Kad smo kretali na more, onda bi se budili u 5 :D.
Ima nešto posebno kad hodaš po svojem praznom gradu i dojam je kao da si zašao u neki paralelni svemir.

objavljeno sub, 21.11.2009 16:57 | autor: natuknica

Anamil, i moja djeca imaju baku i nonu. I onda, kad god je u školi trebalo napisati sastavak o baki, nikada nisu pisale o noni iako su nju bolje poznavale. ;) Meni je bilo lakše, ja sam ih imala puno (i prabaku), ali sve su bile none. :)
A i tvoja mama je isto, bar po onome što si opisala, većinu stvari sama napravila, zar ne? Samo što se usput nije derala. ;)

Nula=1, i moja nona je u neko doba izgubila tu životnu radost. Mi smo to zvali bolest (šlagiralo ju je). I kad se sjetim nje zdrave i nje bolesne, kao da ne razmišljam o istoj osobi. Nešto sasvim drugo. Baš kao i vremena... ;)

Heh, Tonkice... ;)

E, Ithiriel, slažem se. :) I s pusom. ;*

Walt, nemam pojma tko je to Žižek, ali jednom sam dobila na poklon knjigu Richarda Carlsona "Ne mari za male stvari i ostat će male stvari" s posvetom "Učinilo nam se da je autor uzeo tebe za inspiraciju". ;) Jednom mi je netko rekao da previše pojednostavljujem stvari, a ja sam rekla da je život ionako dovoljno kompliciran i bez da sami izmišljamo komplikacije. Sve u svemu, ne mislim da sve mora biti komplicirano i da puno toga tu ovisi o nama. ;)

E Shiza, ti ko da si ga jedina primijetila. ;) Joooj, i ja sam se u mladosti rano dizala. Bilo mi je lakše učiti u jutro, prije jutarnje smjene u školi, nego na večer. Ali kad je nona skužila da se budim u 4, onda se i ona počela dizati tako rano da mi donese sendvič u krevet. Takva je ona bila. A ja sam, glupača, tada mislila da sam ionako debela. Što bim bila mislila o sebi sada? Bolje da ni ne mislim. ;) A kad smo se vraćale iz Zagreba u Rijeku, za neke veće praznike, cimerica i ja smo se obavezno budile u 4 da se stignemo spakirati i na vlak u 6 i 50. Bio je to svojevrstan gušt.

Da, Dewon, baš tako. Paralelni svemir. :)