objavljeno sub, 23.01.2010 17:48 | autor: Teta Dany

je, trebalo bi. ali često nije.
lijep pozdrav*

objavljeno sub, 23.01.2010 18:22 | autor: romantales

Na žalost, vidim ju daleko manje kao zajednicu, daleko više kao instituciju. Znaš da ne volim generaliziranja, niti volim sve svećenike trpati u isti koš, ali činjenica je da ih sve manje vidim u ulozi koja bi im trebala biti glavna zadaća, a sve više se bave politiziranjem, propovjedima, postaju poput činovnika koji ponavljaju formule davno naučene, bez imalo sluha za svakodnevni život ...

objavljeno sub, 23.01.2010 18:25 | autor: Cheyenne

naravno da bi trebalo; ali ne razmišljaju svi na ovaj način, a razlog za to.. nije im dobro objašnjeno što je Crkva zapravo; mnogi na to gledaju samo kao na objekt..nažalost. I mnogi su usmjereni samo na sebe.

inače, od srca ti zahvaljujem za onaj komentar na mom blogu! ta pričica me osnažila. Hvala ti!

objavljeno sub, 23.01.2010 18:37 | autor: babun

ja sam i išao u crkvu samo radi ove

http://www.youtube.com/watch?v=A2u6LzSFb9c

zajednice

objavljeno sub, 23.01.2010 21:04 | autor: pjesma

Ne mogu odoljeti, a da ne stavim Ivančićev teks o Crkvi koji me davno fascinirao:
Prepoznati prave vrijednosti

Ima ljudi koji nikad ne žele zaviriti u crkvu jer su bili tamo povrijeđeni. U nekoj propovijedi povrijedila ih je nesmotrena riječ, u susretu sa svećenikom nisu doživjeli razumijevanje, neki ih je vjernik razočarao, čitali su o povijesnim grijesima kršćana, sablaznili su ih križarski ratovi, spoznali su da pape uopće nisu tako sveti, iako ih nazivaju svetima. Ima drugih koji su napustili Crkvu zato jer su crkve odviše vlažne, jer je nešto kičasto u njima, jer je unutra previše prašine i nereda, jer im se glazba nije sviđala, jer ima previše bakica i djece. Treći su prezreli Crkvu radi klerikalizma, radi njezinog posezanja katkad u povijesti za političkim ciljevima, radi njezina bogatstva, radi različitih negativnosti koje su spoznali u njoj. Udaljili su se od Crkve i možda postali ateisti i nepopravljivi protivnici Crkve. Zapravo ih je sitnica odijelila od nje. Ili nisu stigli prokopati kroz ljudski sloj Crkve da bi dospjeli do božanskog. Jer Crkvu ne čine vrijednosti ljudi nego vrijednost Boga. To je evanđeoska riječ Božja, nazočnost Duha, milost i praštanje Božje, stalna nazočnost živoga Boga i njegovo djelovanje, to je spas, posinjenje čovjeka, sigurnost putovanja u domovinu k Ocu, mogućnost da Boga nazivaš Ocem i budeš baštinik neba i subaštinik Krista. Ljepota Crkve nije izvana, nego iznutra. Crna sam, ali lijepa - kaže zaručnica u "Pjesmi nad pjesmama". Crkva je, naime, istovremeno grešna i sveta, kaže nam posljednji vatikanski koncil, ona je sveta i stalno potrebna čišćenja. U njoj su grešni ljudi i zato je grešna, ali u njoj je Bog koji ljude čisti i zato je sveta. Ona je ljudsko-božanska tvorevina.

(bilo bi mi drago i da poslušaš moj novi post...vjerujem da će ti biti dobar..:)))))

objavljeno sub, 23.01.2010 21:50 | autor: inicial

slažem se s tobom. apsolutno.

objavljeno ned, 24.01.2010 08:50 | autor: MALISA (Neregistriran)

HAHAHA VIDIM ZALUTALI STE U SVOJIM KONTENPLACIJAMA O CRKVI ...
I BOG STVORI COVJEKA NA SVOJU SLIKU I PRILIKU....DAKLE??
OVA PLANETA JE PLANETA COVJEKA NE VJERE IL ZAJEDNICE...
BOG STVORI JEDNOG JEDNINOG COVIJEKA. NE STVORI ON PRVO NARODE NEGO SAMO JEDNOG JEDNINOG COVIJEKA....
DAKLE SAMO COVIJEK KAO POJEDINAC JE OKOSNICA RADNJE, A NE DRUSTVO ... PA STOGA ODGOVOR NA NATINO PITANJE GLASI NE.... COVJEK JE ISPRED SVEGA JER GA BOG TAKIM SACINI... DRUSTVO JE RAK RANA PRIRODE.... RAK KOJI SE SIRI DO NESLUCENIH RAZMJERA I CILI KRAJ JE VIDLJIV I TRANSPARENTAN....
LJUDI ZAGADJUJU PLANET I POREMECUJU NJEZINU RAVNOTEZU U SVAKOM POGLEDU....
TOLKO O TOME ...

STO SE TICE PJESMINOG KOMENTA TOTALNO JE HAOTICAN, A CINI SE DA NESTO BITNO NOSI ...ZAPRAVO POJAM CRKVE SE KORISTI MALO SA POZICIJE CRKVE KAO MISAONE TVOREVINE GRUPE LJUDI, MALO KAO INSTITUCIJE DRUSTVA.... MISAONA TVOREVINA KOJA SPOMINJE DUHA SVETOGA, MILOST I PRASTANJE BOZIJE NEMA VEZE SA VLAZNOSCU I KICERAJEM PO CRKVENIM ZDANJIMA. DAKLE KAD TAKOVE STVARI PJESMA IZJEDNACAVA POSTAVLJA SE PITANJE O CEMU ONA PRICA...... O CRKVENIM ZDANJIMA KAO STO SU KATEDRALE BISKUPIJE SAKRISTIJE SAMOSTANI ILI PAK O DUSEVNOM JEDINSTVU VJERNIKA U JEDNU IDEJU STVAR MISAO UVJERENJE...O CEMU ONA PRICA???

TOLIKO I O TOME I JOS TEK DA KAZEM PAR RIJECI O POTPUNO GLUPOM POIMANJU BOGA ..... PJESMA TAKODJE SPOMINJE NEKO PRASTANJE, NEKU LJUBAV, NEKU MILOST I STA TI GA JA ZNAM ...KAKO GOD BILO COVJEKA STAVLJA UVIJEK U POLOZAJ KRIVCA KOJEGA SLJEDI NEKAKOVA JEBENE KAZNA.... COVJEK JE NAPROSTO KRIV JOS PRIJE SVOG RODJENJA I SAMO JE PITANJE MOMENTA KADA CE SE OD NJEGA ZATRAZITI DA SE POKAJE ZA NAVODNE GRIJEHE O KOJIMA ON NEMA AMA BAS NIKAKOVE VEZE.... DA JE TO TAKO NE MORAMO ICI DALEKO OKRENIMO SMO STRANU U BIBILIJI GDJE ISUS GOVORI O TOME DA CIVIEJKU NITI JEDNA VLAS SA GLAE NEMOZE PASTI AKO BOG TO NECE
...DAKLE COVJEK NEMA AMA BAS NIKAKOVU VLAST NAD AMA BAS NICIME, PA CAK NITI NAD SVOJOM JEDNOM JEDINOM VLASI KOSE... CAK I AKO ODLUCIMO DA SI ISCUPAMO JEDNU TREPAVICU TO NAM NECE POCI ZA RUKOM AKO SE SA TIME SAM BOG OTAC STVORITELJ VEC PREDHODNO NIJE SLOZIO... DAKLE MI KAO LJUDI SMO NISTAVNI... PA PITAM JA VAS AKO JE TO TAKO, A TREBALO BI BITI, JER TAKO SAM ISUS VELI A ON NE LAZE, PA CIJI SU ONDA GRIJESI KOJE MI POCINISMO ...NASI ILI ONOGA KOJI IH JE SA SVOG BOZANSKOG TRONA TAMO NEGDJE IZNAD OBLAKA ODOBRIO, RATIFICIRAO, POTPISAO I ODSTABILJAO??? KAKO BI MI TAKO NISTAVNI I MOGLI DA IH UOPCE I POCINIMO.... DAKLE PRESTANIMO SE ZANOSITI BUDALASTINAMA O VJERI I BOGU ....SVE SU TO PRESERAVANJA I IDIJOTIZMI ZA BUDALE .... ALI KAKO UVIJEK POSTOJI NEKAKAV ALI, MORAM RECI I TO DA JE IDIJOTIMA LAKSE I PRIHVATLJIVIJE PRIHVATITI SE BUDLARANJA NA TEMU VJERE NEGO UISTINU PROMISLITI O SVOJOJ SVIJESTI I DUHOVNOSTI... TE O ISTOME DONIJETI REALNE I RAZUMNE ZAKLJUCKE....

EVO DA VAM POMOGNEM U VASIM BLESAVIM PRAZNIM PROMISLJANIMA O VJERI .... MOZDA VAS OVA MOJA OPSKA POTAKNE UISTINU NA KONTEMPLACIJAU A NE NA BUDALARANJE...
DAKLE JESTE LI SE IKAD ZAPITALI ZASTO JE BOG STVORIO ADAMA I EVU SPOLNIMA. ODNOSNO ZASTO IM JE NACINIO SPOLNE ORGANE AKO NIJE IMAO SA NJIMA KAKAV NAUM....
DA JE TO ISTINA VIDI SE IZ PRICE DA SU ADAM I EVA SPOZNALI DA SU NAGI I POSTIDJELI SE BOGA... DAKLE DA SE NISU IMALI CEGA STIDJET NEBI SE NI STIDJELI... DAKLE BOG IH JE STVORIO SA SPOLNIM ORGANIMA.....
ZANIMLJIVO ADAM I EVA NEMAJU PUPAK JER NISU RODJENI OD LJUDI NEGO STVORENI OD BOGA...I GLE CUDA BOGU SE OMAKLA GRESKA I ADAMU NAPRAVIO PIMPEK A EVI BUZU I TO BEZ IKAKOVOG RAZLOGA ... BAS ZANIMLJIVO ...DAKLE SVAKOM IOLE NORMALNOM COVJEKU SE NAMECE ZAKLJUCAK DA JE BOG IMAO PLAN SA SVIME TIME.... ODLICNO VRATIMO SE NA GRIJEH..... DA BOG NIEJ TIO DA LJUDI SAGRIEJSE ON BI IH STAVI O U STERILNE USLOVE BEZ PRISUTNOSTI GRIEJHA I CICA MICA GOTOVA PRICA .... VJERUJETE LI UISTINU DA JEDAN SVEMOGUCI BOG STVORITELJE SVEGA ZIVOG I NEZIVOG NIEJ U STANJU STERATI SAV GRIJEH I VRAGA U KURAC I MIR VJECNI... PA JASNO DA JE U STANJU... PA U CEMU JE PROBLEM ??? PA U TOME STO TO BOG NE ZELI URADITI .... DAKLE SVE ZLO STO SE NA OVOM SVIJETU CINI VOLJA JE BOZJA ...I SAD JA VAS PITAM STO BI SE JA KAO NEKI TAMO COVJECULJAK KOJI NE MOZE UTJECATI AMA BAS NA NISTA KAKO TO LJEPO SAM ISUS VELI, IMAO SEKIRATI RADI GRIJEHA KOJI JE BOG NAVALIJO NA MOJU NEJAKU DUSU IL PLECA, KAKO VAM DRAGO ....PA ON ZELI DA JA BUDEM GRIJESAN...DA NE ZELI SPRIJECIO BI ZLO DA MI PRIDJE.... U KONACNICI OPET DOLAZIMO DO ISTOG ZAKLJUCKA DA GRIJEH KAZNA I OPROST UOPCE NE POTIJECE OD COVIJEKA.... PA MU SE STOGA NA TERET NEMA STO NI PRIPRISATI.... UPRAVO IZ TOG RAZLOGA VAM SVIMA VJERNICIMU U NEZNAM STO VEC VJERUJETE PORUCUJEM ...POPUSITE MI KITU, JER JA SAM NEVIN I NE PRIZNAJEM NIKAKOV I NICIJI SUD, NITI MI TREBA NIKAKOVA NITI ICIJA KAZNA ILI OPRPOST..... A VI VJERUJTE U STO OCETE I BUDITE BUDALE I DALJE.....

objavljeno ned, 24.01.2010 11:44 | autor: babun

evo upravo na tv misi zgodna propovjednica čita neke savjete iz biblije kako treba jesti masno i slatko

objavljeno ned, 24.01.2010 17:47 | autor: natuknica

Teta Dany, lijepi pozdrav i tebi. :)

Romantales, ne mogu nikako reći da ne primjećujem te stvari o kojima pričaš. U načelu, ako u svome stanu znaš za svaku stvar gdje joj je mjesto, i tvoj stan je institucionaliziran. Ako stvari koje imaš nemaju svoje mjesto, biti će jako neuredan. Najčešća je pojava ipak da uvijek postoji jedan dio stvari koje stvaraju nered i potreba u čovjeku da stvara red jer mu je tako lakše živjeti. Tako da je institucionaliziranje pojava koja je neminovna u svakom masovnijem pokretu. Kada sam na poslu imala 20 računala o kojima sam morala voditi računa, lako sam sve podatke mogla držati u glavi. Kako broj računala raste, tako je potrebno uvoditi i više formalnosti i evidencije podataka da netko ne ostane zakinut. S druge strane postoji težnja u čovjeku za formulama koje mu pomažu da se odrekne odgovornosti. I u državama to danas postoji pod imenom "birokracija". Time se, kao izbjegava subjektivizam i odlučivanje po babu i po stričevima. Iako je istina da se "dobrom" birokracijom upravo takvo odlučivanje bolje prikriva. Prebacivanje odgovornosti na nekog drugog je jednostavno u čovjekovoj prirodi. I svatko tko želi bolji život zagovara preuzimanje osobne odgovornosti, pa tako i Isus. Zato se neprestano i svađao s farizejima. Ali farizejština ima preveliku silu gravitacije za ljudsku prirodu. Malo sam zbrkana jer je tvoja napomena otvorila previše misli u mojoj glavi. Ali zaključak bi bio da ne mogu zamjerati svećenicima to što su ljudi. Mogu im samo pokušati pomoći da budu bolji ljudi. Iako i u meni znaju stvoriti bijes.

Ma Cheyenne, baš sam danas pričala s mamom i pitala me - postoji li neka suštinska razlika u pripadanju ovoj ili onoj konfesiji? Pa kažem - i nema. Za svakodnevni život, za odnos prema susjedima, za odnos prema poslu, svi govore isto. :)
I Bogu hvala, ako sam ti mogla pomoći. :)

Babune, osobno smatram da je to jako dobar razlog. :)

Pjesmo, hvala na tvom doprinosu. :)

I tebi hvala, Inicial. :)

E, Mališa, nisam ovo očekivala od tebe. Najviše mi ide na živce što sam i dalje uvjerena da ti uopće tako ne misliš nego se samo praviš da tako misliš.
Kao prvo, Bog je rekao "NIJE DOBRO DA ČOVJEK BUDE SAM." Dakle, odmah ga je stvorio kao DRUŠTVENO BIĆE i biće kojem je posao da se brine o zajednici. Nadalje, Na drugom mjestu u Bibliji kaže se da je Bog stvorio "ČOVJEKA, MUŠKO I ŽENSKO STVORI IH." Dakle, čovjek nije samo muško ili samo žensko nego MUŠKO I ŽENSKO ZAJEDNO.
Nadalje, normalno da je Bog ljude stvorio spolnima kada im je i rekao "Množite se i napučite cijelu Zemlju!" Kako bi to bilo izvedivo bez spolnosti? Ne vidim kakve to ima veze s ljudskom griješnošću? Otkad je spolnost grijeh? Grijeh je poželjeti tuđeg ženidbenog druga. Što je opet u skladu s principom održavanja zajednice odnosno s činjenicom da je razaranje zajednice grijeh. Sad, tu moram napomenuti da to istovremeno ne znači da je grijeh i udaljavanje od osobe koja tu zajednicu razara sa svoje strane. Ima ljudi koji su skloni uvjerenju da treba ustrajati u braku pod svaku cijenu. Ja to ne mislim. Oni koji tako misle, uglavnom zaboravljaju da žrtva nije kriva za razaranje zajednice s druge strane. Ovo je digresija, ali ne bih željela da netko misli da mislim ono što ne mislim. ;)
Za razliku od drugih živih bića na Zemlji, Bog je čovjeka stvorio na SVOJU SLIKU I PRILIKU. To je razlika između čovjeka i životinja. Zato životinje ne mogu griješiti, a čovjek može. Da je Bog stavio čovjeka u sterilnu sredinu, tada čovjek ne bi bio ništa vrijedniji od ostalih životinja. Bio bi obično biće nesvjesno svojeg postojanja. I mnogi ljudi doista to i žele biti. Ne žele odrasti. jer, dok su bili mali, roditelji su se brinuli o njima i oni nisu morali brinuti ni o čemu. Ali sv. Pavao kaže: "Dok sam bio dijete, mislio sam kao dijete, a kada sam odrastao, odbacio sam ono djetinje." Kada čovjek odraste, mora osobno rješavati svoje probleme. I to mnogima smeta. Htjeli bi da i dalje drugi rješavaju njihove probleme. Zato i dolazi do tih pojava koje spominje Romantales. Već te vidim kako kažeš da je Isus rekao "Budite kao djeca." I da, to nije u kontradikciji s ovim što kaže sv. Pavao. Jer kad svoje probleme stvarno prepustiš Bogu, oni se stvarno i rješavaju. Tako da je dobro biti kao dijete, ali u odnosu na Boga, a ne na vanzemaljce! No ljudi odbijaju svoj život prepustiti Bogu, a onda mu prigovaraju što se nije umiješao. Ma stvarno sam ti dobru pjesmicu o tome ostavila na blogu, baš sam zadovoljna. I poanta grijeha je da se čovjek osobno osjeća loše kada se udalji id Boga i osobno se osjeća dobro kada je u Božjoj blizini. Nije stvar u osudi nego ou običnim posljedicama vlastith postupaka. Kao da ideš žiletom po koži pa se čudiš što ti teče krv. Nije to kazna nego obična posljedica. E sad, drugo je pitanje što znači biti u Božjoj blizini? Ako pogledamo oko sebe, vidimo da se ljudi koji čine dobro i osjećaju dobro, bez obzira kojoj konfesiji pripadali. I za mene, to je to, da ne razlažem dalje iako sam svjesna da bi se već sad mnogi mogli okomiti na ovu moju tvrdnju. Samo zato jer traže razloga za svađu. :)
Osim toga, Pjesmin komentar doista obuhvaća razne razloge, da ne kažem izlike, zbog kojih ljudi tvrde da ne mogu pripadati Crkvi. A crkve kao zgrade i jesu odraz vremena u kojem se grade pa tako i ljudi koji su ih gradili. Crkva je prvenstveno zajednica ljudi i ja u njenom komentaru ne vidim nikakve nekonzistentnosti.

Babune, postoji knjiga "Evolucijska psihologija za početnike" u kojoj se jako lijepo objašnjava zašto je ljudima slatko i masno ukusno. Jer je potreban određeni broj generacija da bi se genetski kod prilagodio načinu života i naš genetski kod još uvijek je prilagođen životu u pećinama, a promjene se događaju puno brže nego što je DNK sposoban mutirati. S druge strane, izbaci slatko i masno potpuno iz prehrane (ako je to uopće moguće, jer i mrkve su slatke) pa ćemo vidjeti koliko će te dugo zdravlje služiti. :)

objavljeno ned, 24.01.2010 18:15 | autor: romantales

Ne poričem ono što si napisala u odgovoru na moj komentar, ali što kada institucija sama sebi postaje svrhom? Do sada sasvim sigurno znaš da meni nije namjera niti provocirati, niti generalizirati, činjenica je da sam ja na jednom raskršću i postavljam pitanja, najviše sebi i analiziram ono što svakodnevno vidim i čujem. Farizeji, licemjerje, dogma (u najgorem smislu) ili ukorijenjenost u nazovi tradiciju bez želje da se pronađu novi pristupi životu i situacijama s kojima se svakodnevno susrećemo. Previše je toga što me u instituciji razočarava, da bih mogla samu sebe tješiti time da su i oni ljudi. Nikada ne bih mogla pružati ruku i tražiti 100 kuna za blagoslov kuće, ne u vrijeme kada ljudi ostaju bez posla, ne kada se dobar dio njih odriče čak i elementarnog da bi dao djeci. Ne mogu im oprostiti petljenje u politiku i davanje podrške kandidatima na koje ni bicikl ne bih prislonila, kamoli dala im glas. Srećom, ima i među njima onih koji će u agnostiku prepoznati boljeg čovjeka od lažnog deklariranog katolika, ali na žalost premalo ih ima. Ima toga još, ali niti mogu začatavati tvoje komentare, niti te želim opterećivati svojim dilemama, koje bi nekome mogle izgledati kao poziv na polemiku.

objavljeno ned, 24.01.2010 21:37 | autor: pjesma

Ne zanimaju me postovi koji govore protivno vjeri, vjernicima i Bogu…niti ih čitam…niti ih prezirem…niti me uznemiruju…niti ih mrzim…i ne mislim da su budale oni koji ih pišu…

natuknice, oni koji ovdje imaju napadačke komentare samo potvrđuju prekrasnu rečenicu sv. Augustina: Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi”.

objavljeno ned, 24.01.2010 22:47 | autor: natuknica

Hm, da, Romantales, razumijem tvoj strah od poticaja na polemiku, to i jest život, jednostavno smo okruženi svim vrstama ljudi, kako u životu, tako i na internetu, to je nekakva opasnost kod doticanja tih osjetljivijih tema, ali ja ne mogu ne spominjati ih samo zato da se ne bi razvila polemika. I isto tako, stvarno ne doživljavam tvoje primjedbe ili pitanja kao provokaciju. Niti si se do sada pokazala kao provokator, niti oblikuješ rečenice tako da zvuče kao provokacija.
S druge strane, ja i tebi, i bilo kome drugome, mogu reći samo kako ja doživljavam stvari. Nisam ničiji zastupnik niti u bilo čije ime govorim, osim svoga.
Ne mislim da je rješenje u zatvaranju očiju ili ignoriranju svih ovih stvari koje spominješ. Stvar je u tome da ništa ne preuveličavaš, niti generaliziraš niti govoriš nešto što nije. Niti te ja mogu uvjeravati da tako nije. Niti sam dovoljno glupa, niti licemjerna da te idem razuvjeravati.

Sa mnom je samo jedna druga stvar: odgojena sam tako da razdvajam Boga od ljudi. To što je netko svećenik, ne znači da je prestao biti čovjekom. Imam i ja svoje slabosti. I kako želim da me ljudi prihvate s mojim manama, tako i ja prihvaćam svećenike s njihovim. Opet, ako im imam što za prigovoriti, onda to radije kažem njima direktno nego javno. Jer sebe osjećam dijelom Crkve i smatram da krive Drine treba ispravljati unutar iste, a ne izvana. Tako je nekako radio i sv. Franjo. I zato ja radije postavljam pitanje - što bih ja trebala ili mogla učiniti? nego - što ovi drugi trebaju učiniti?

Svećenici su jednostavno dio naroda. Kakav je svijet, takvi su i svećenici koji iz njega dolaze. Znam da bi trebali biti bolji, ali jednostavno svijet koji ih okružuje jest korijen iz kojeg su izrasli. Loši su zato što ne molimo dovoljno za njih. Nisu oni zahvaćeni materijalizmom. MI smo zahvaćeni materijalizmom i ne trošimo svoje vrijeme na molitvu. I oni su samo plod naše (ne)molitve. Znam, Isus je rekao "Vi ste svijetlo svijeta, vi ste sol zemlje." Ali nije to rekao svećenicima. Rekao je to MENI. Ja ne osjećam pravo da ih pitam: "Zašto ne svijetlite?" Mogu se samo pitati: "Koliko ja svijetlim?" Kada bi svi to tako shvaćali, cijeli bi svijet bio osvijetljen i dogodilo bi se ono o čemu je Giorgio jednom pisao: ne bi bilo sjena. Ovako, mogu samo zaključiti da nisam učinila dovoljno da oni budu bolji.

S treće strane, znaš, moj muž i ja se znamo pogledati i pitati se što to Bog očekuje od nas kad nam je dao toliko sreće u životu? Tako smo imali sreće i sa svećenicima. To što nam nitko nikada nije došao blagosloviti obitelj očekujući novac, niti dok smo bili djeca, niti od kad živimo zajedno, to što nam se događalo da su ga i odbijali kada bismo im ponudili kuvertu, to je obična sitnica u odnosu na ono što smo sve primili od svećenika na koje smo nailazili u životu. Zbog toga nam mogu kriteriji biti i nešto viši, zbog toga nam se i događa da nam djeca idu na vjeronauk u drugu župu, ali zbog toga isto tako ne dolazimo u napast da svoj odnos s Bogom uvjetujemo svećenicima koji su nam dani. Zbog toga se na koncu i osjećamo odgovornima za stanje koje jest. Ali tako nam se i danas dogodilo da slušamo propovijed u kojoj čovjek priča kako danas svećenici griješe jer više ne navještaju Božju riječ nego pričaju o politici i poziva sve prisutne da si odaberu po jednog svećenika za kojeg će moliti.

Eto. Nije mi želja da te u bilo što uvjeravam. Ja i dalje mislim da je najvažnije da čovjek bude dobar. Meni to moja vjera samo olakšava, ali ne želim je nikome nametati. Samo sam ti pokušala objasniti kako se ja nosim sa svim tim nelogičnostima koje si nabrojala.

Pjesmo, nije Mališa protiv vjere. On je samo protiv poteškoća u životu. ;)

objavljeno pon, 25.01.2010 09:18 | autor: Anoniman (Neregistriran)

Nisam ni mislila...ja sam u svoje ime navela što ne čitam....a za neke sam rekla da im je nemirno srce...

objavljeno pon, 25.01.2010 23:39 | autor: Ithiriel

kratak komentar, al za mene nema drugoga - bi.

objavljeno sri, 27.01.2010 14:06 | autor: viktorija2

Ovo je sve istinito i točno Natuknice što pišeš u postu , ali je pitanje , zbog čega su se udovi u tijelu Kristovom rastavili . Ili zbog čega su stvorena mnoga Tijela Kristova , ako se misli na mnoge crkve. I koji je djelotvoran put ka jedinstvu Kristovog tijela , kad su stoljeća ekumene bezuspješna , što više čini se da se crkve vremenom samo još više dijele. Bojim se da grijesi crkve kao institucije u određenom vremenskom razdoblju na određenom području stvaraju podjele, ne ostavljajući prostor pomirenju. U starozavjetno vrijeme proroci su osuđivali grijehe službene vjerske zajednice u određenom periodu, zbog kojih je stradao čitavi narod. I sveti Pavao u prvo kršćansko vrijeme poručuje crvama što čine dobro a što ne . Čiji danas glas može dotaknuti nedodirljivost crkava u njihovom duhovnom djelovanju (ovdje ne mislim samo na Rimokatoličku crkvu ), na određenom području? Zar danas djelovanje crkava ne utječe na život i stanje naroda?

objavljeno sub, 30.01.2010 18:32 | autor: natuknica

Ithiriel, ;)

Viktorija, mislim da moramo govoriti istinu. Zbog čega su se udovi rastavili? Zbog puke taštine i želje za moći. Moje osobno mišljenje je da se Crkva počela raspadati onog trena kada je car Konstantin proglasio kršćanstvo službenom religijom. Njegova majka Jelena se slavi kao svetica, a mislim da je samoj Crkvi nanijela najviše zla. Isto kao što mi se pok. kardinal Kuharić u mnogočemu sviđa, znao je naći krasnih i poticajnih riječi za mlade, ali smatram da je učinio veliku grešku kada je dozvolio da se uvede vjeronauk u škole. Isto tako, mislim da je to što je potpisao takav konkordat s Hrvatskom, jedna od glavnih prepreka da se papu Ivana Pavla II proglasi svetim. Opet, budimo iskreni, dobro je još Crkva izdržala, gotovo 700 godina od zadobivanja moći do raspada. To ipak govori o prisutstvu Duha i o mnoštvu dobrih molitelja.
Da, slažem se s tobom da su grijesi, ne samo Crkava kao institucija, nego svih nas zajedno, glavni uzrok svakog raspada. Jer svaki grijeh narušava svako jedinstvo, od laži do ubojstva.
Koji je najgori grijeh? Povjerovati da je čovjek bog. Mislim da je to ono što se proteže kroz cijelu Bibliju. To je ono što neprestano čitamo i čini se da ništa od toga nismo naučili. Jer se ljudima ne da to naučiti. Što se dogodilo kada su ljudi išli graditi kuli babilonsku? Pobrkali su im se jezici. Toliko su puta ljudi htjeli biti bogovi... Od Adama i Eve, pa nadalje, sve do danas.
Koja su iskušenja kojima đavao kuša Isusa u pustinji? Hrana, moć/vlast i iskušavanje Boga. Jer to su i glavne kušnje koje se ljudima događaju. Briga za tjelesno - kada najlakše dolazi do rata? Kad su ljudi gladni. Kada se svađaju? Kad nemaju što jesti. Druga je napast moć. Kada čovjek osjeti vlast, teško je se odriče. I spreman je i prodati dušu vragu samo da je zadrži. I na koncu, iskušavanje Boga. Napast koja zahvaća baš dobre ljude. One kojima su se mnoge molitve uslišale. Onda postanu nezasitni u molitvama i počnu tražiti i one stvari koje nemaju veze s voljom Božjom.
Sve piše u Pismima, ali ljudi namjerno zatvaraju oči. Jer bi se onda tih stvari trebali odreći.
I ne, nikako se ne bih složila da se radi o mnogim Tijelima Kristovim. I dalje je to jedno tijelo. Samo jako izranjeno. Gore nego kad je išlo na Golgotu.
I onda, ako malo bolje pročitaš razne poslanice, vidjet ćeš da je do razilaženja u mišljenjima dolazilo još kod najprvih kršćana. I svi ti pisci poslanica objašnjavaju kako se i smiju razilaziti u mišljenjima, ali se ne smiju svađati. Pa onda, onaj izraz kojeg je upotrijebio sv. Jakov - praznorječje - to mi se jako sviđa. Jer je stvar ipak u tome da se radi o borbi za prevlast, o želji za vladanjem. A onda se izmišljaju teološke razlike i definicije kako bi čovjek imao razloga da kaže kako je nemoguće ujedinjenje. Ma zašto ljudi uopće misle da se Boga može definirati? Taj dio mi je potpuno nejasan. Ja sam ipak matematičar. Sve mi se temelji na definicijama. Ali ne bih nikad Boga mogla tako ponižavati.
I onda, ono što kaže moj muž, da mu najviše ide na živce izjava "Ko nas, bre, zavadi?" Ma jedna je stvar kad te to pita netko tko je bombe na tebe bacao. Ali ako ti to kaže netko tko trpi posljedice svađe jednako kao i ti? I ja bih to rekla. Tko nas je zavadio? Đavao. Kako ćemo mu se najbolje odhrvati? Tako da se ne svađamo.
Već je i to dobar početak - da se prestanemo svađati. To bi bila velika stvar.
Ono što je jednom davno napisao Giorgio - mi već jesmo jedno. Samo to moramo shvatiti. I mislim da jednostavno nemamo pravo sumnjati u to. Ja to više ne mogu. Jednostavno ne mogu. Sumnjati. Stvar je samo u tome da svoj um oslobodimo predrasuda o tome kako to jedinstvo treba izgledati. Da se prepustimo Gospodinu i njegovoj volji. A sasvim je sigurno da je njegova volja da budemo jedno. Ali da, nikada nećemo biti jedno, onako kako mi, svatko osobno, zamišlja da bi to trebalo biti.
I tko tu može nešto učiniti? Svatko od nas. Iskrenom molitvom.