objavljeno pet, 20.08.2010 10:57 | autor: ura

svađa je vid komunikacije, i to ne samo među ljudima, već i među životinjama, pticama, ribama... ne znam da li se biljke svađaju, ali vjerujem da je i to na neki način moguće.
e sad, uz dužno poštovanje ostilim živim stvorovima na svijetu, ja bih rekao:
ljudski je to, podžapati se s vremena na vrijeme s nekim. poslije se osjetiš dobro, pogotovu ak uspiješ ubijedit onog s kim se svađaš kak si ti u pravu a on u kviru.

objavljeno pet, 20.08.2010 12:44 | autor: medeja7

ne volim svađe... negdje sam pročitala..."Zbog toga slijedeći put kada osjetite kako je svađa na vidiku umirite se malo, ostavite vremena za razmišljanje, jer za svađu nikad nije kasno. A nakon žestoke svađe često zna biti kasno za razmišljanje."... eto... svađe out...:)))

objavljeno sub, 21.08.2010 10:10 | autor: ura

:)))

dobro je, opet je post tu

objavljeno sub, 21.08.2010 12:36 | autor: emmet

Rekao bih da je prije svega problem u onom našem unutarnjem dualizmu, odnosno pomaku od nas samih unutar nas uslijed utjecaja sa strane (društvo, mediji ....).
Zvuči komplicirano?
Odgovor na sve svađe treba potražiti najprije sa nama samima a ako se već moramo sukobiti s nekim zbog različitih stavova, tu se slažem s Medejom, treba se najprije ugristi za jezik, izbrojati do deset i dva puta promisliti treba li izgovoriti sve to što nam je prvo palo na pamet. S godinama sam naučio da ne mogu mijenjati svijet, jedino na što mogu utjecati sam ja (a vjeruj mi i to ide sporo ...). Trebalo mi je vremena da shvatim da često vođene žučne rasprave ostave u meni veliku prazninu i gorčinu, shvatio sam da se neki neistomišljenici "hrane" tim raspravama i svađama, naučio sam ih prepoznati (barem mislim da jesam...) i naučio sam šutjeti kada treba. Pokušavam odgovore na sva pitanja tražiti na samo jednom mjestu, jedinom mjestu koje zna odgovore na sva pitanja, sve ostalo je manje važno i što je najvažnije prolazno ....
Lijep pozdrav i ispričavam se na dugom (možda ne baš sasvim jasnom) odgovoru ....

objavljeno sub, 21.08.2010 13:05 | autor: inicial

ura - premda se u mnogočemu slažem s tobom, ali glede svađa baš i ne. no, ne kažem da iz određenih svađa nije izašlo nešto dobro ili da svađe nisu pospješile određene odnose, ali sam u načelu protiv njih. P.S. znaš li zašto sam protivnik svađanja? jer lako planem, pa moram posegnut za određenim preventivama ;-)

medeja - apsoutno točno.

emmet - slažem se s tobom jer sam i u postu naveo, citiram se: ... tvrdim da je za naše razdore najčešće kriva naša interpretacija tih znanosti, naše prenošenje njihovih poruka i zastupanje. nego, ne ispričavaj se zbog dugoga komentara. bio je vrlo poučan. e da si ga još i i zdužio ;-)

objavljeno sub, 21.08.2010 13:21 | autor: LETICIA

...ne želim mudrovati komentarom, ali davno sam naučila jedno pravilo, a glasi :MOJA SLOBODA PRESTAJE TAMO GDJE POČINJE TVOJE PRAVO i kada bi se svi toga držali vjerujem da bi problemi u odnosima bili zanemarivi, pozdravljam kao novopridošla

objavljeno sub, 21.08.2010 16:12 | autor: natuknica

stav - zašto bih ja bio u krivu ili zašto da se baš ja povučem?

- može ga se i preformulirati: zašto bih ja bio u pravu i zašto da inzistiram?

Ponekad se stvarno zaboravim to pitati i tupim po nečem što uopće nije od životne važnosti.
Pa onda, ne smatraju svi ljudi iste stvari životno važnima...
Uglavnom, spremnost da se popusti mi se čini proporcionalna samopouzdanju, bez obzira na to kakvu bi to sliku sad o meni moglo ostaviti.
Ali zato mislim da je jako važno razvijati samopouzdanje u djece, tako da imaju manju potrebu svađati se jednog dana.
Ah, pitala me jednom djeca: "Mama, zašto ljudi ratuju?"
"Iz istog razloga iz kojeg se vi svađate oko svojih igračaka."

Slažem se s Urom. Svađa je svakako bolja nego nepostojanje komunikacije. Ipak, razumna rasprava je bolja od svađe.

Pa onda, treba čovjek prihvatiti mogućnost da se drugi ljudi ne moraju u svemu slagati s njim. To si osvijestiti, veliki je korak u sazrijevanju jednog čovjeka. Veliki.
Pa onda još i shvatiti da neslaganje s tvojim mišljenjem nije ujedno i napad na tvoju osobnost... E, to je valjda najteže. Jer mi svoje mišljenje ipak shvaćamo kao dio svoje osobnosti. Kada se čovjek uspije distancirati od svojih uvjerenja, kako kažu Englezi "Don't take it personally," onda je sve puno lakše. Jedan dio toga sam naučila na jednom međunarodnom forumu: "We will have to agree to disagree," ali to jednostavno nije lako uvijek primjenjivati. Treba čovjek biti spreman i oprostiti, kako drugome, tako i sebi, ponekad preveliku emotivnost. :)

objavljeno sub, 21.08.2010 16:43 | autor: inicial

natuknice - jako mi se sviđa tvoj odgovor djeci. vrlo točno i istinito. obrazložio bih samo jedno. ne volim svađe jer se jako teško emotivno i psihički oporavljam od njih. budući da sam očevidac mnogih svađa koje tragično završiše radije izabirem privremenu nekomunikaciju.

razumna rasprava daleko je bolji vid iznošenja i obrane argumenata od svađe. no, za to je, kako i sama kažeš, potrebna zrelost. u tom se vidu komunikacije vrlo dobro snalazim i nije mi problem biti razoružan protuargumentima.

hvala ti na mudrim opaskama.

objavljeno sub, 21.08.2010 20:28 | autor: Violette

Tolerancija, nastojanje u spoznaji svjetonazora druge osobe.
Neovisnost i sloboda.
Otvorenost i zahvalnost na predočenom nam svjetonazoru druge osobe.
Čuti i poticati na napredak druge ljude.
Učiti od njih....
Poticati odnos pun slobode i kreativna, maštovita ponašanja.
Baš, bude zabavno....

objavljeno pon, 23.08.2010 11:33 | autor: deelite

Emmetov i Leticijini komentari mi se najviše sviđaju jer opisiju i moj stav. Ne bih imao ništa više za dodati nego što su oni rekli.

objavljeno čet, 26.08.2010 11:16 | autor: Dora

Ja bih dodala na sve ovo iskomentirano kako u svakom čovjeku čući onaj mali vrag koji te natjera da misliš kako si baš ti u pravu... no, ono što ja volim uvijek napomenuti jest da je SVAKI ČOVJEK U PRAVU! Ono što ja mislim da je istina, drugi se ne slaže ili obratno... sto ljudi, sto čudi... sto žena, dvjesto sisa! ;)

Liby, naša blogerica je rekla jednu divnu: " Live and let blog! "