objavljeno pet, 26.10.2007 07:30 | autor: romantales

Mislila sam slično dok se nisam preselila, promijenivši pejzaž, jezik i državu. Do tada sam mislila da samo na jednom mjestu uvijek znaš gdje su sve 4 strane svijeta. I danas se volim vraćati na svoj otok i moj muž je zavolio taj kutak Hrvatske, ali sada znam da je dom tamo gdje si sretan i zadovoljan, nije samo geografska odrednica.

objavljeno pet, 26.10.2007 08:04 | autor: medusaa

do prije godine sam obožavala svoju ravnicu, ta prekrasna polja, te guste šume i taj miris, a sada mi ide na živce sve to.najbolje od svega je to što sam shvatila da nije u pitanju ravnica, i nije u pitanju to što želim u planine, problem je u meni, ja sam nezadovoljna sama sa sobom.

objavljeno pet, 26.10.2007 08:36 | autor: ptica selica (Neregistriran) (Neregistriran)

Točno. Ako si zadovoljan tamo gdje jesi tamo ti je dom. Meni je naravno dom sada tu na mom otoku, ali smatram mojim drugim domom moje brege, moj Z. grad. Srce lupa samo pri pomisli da idem onamo. Ali isto tako ne bih ni za što mijenjala ovaj novi, stečeni dom, more... Nije stvar u moru već u nama. Meni je tu sada sve..

objavljeno pet, 26.10.2007 08:53 | autor: natuknica

Da, hvala cure, zapravo se potpuno slažem s vama. Kad si zadovoljan, svugdje ti je lijepo i svugdje ćeš naći ono što te ispunjuje. Kad nisi zadovoljan, ništa te neće ispuniti. Zato vjerojatno onaj momak iz posta nije volio svoju ravnicu, jer nije bio zadovoljan sa sobom. Sviđa mi se vaš zaključak i sad mi je krivo što nisam i to ukomponirala u post. Jer ni ne mislim da se može voljeti samo jedan kraj, ali ima li nešto što stvara jedan dodatni osjećaj sreće? Samo ako postoji onaj prvi osjećaj sreće. Možda su sve samo lijepe uspomene. Negdje ih ima više, negdje manje. Hvala!

objavljeno pet, 26.10.2007 09:03 | autor: medeja7

O draga Natty...vidiš kako ova tvoja "priča"...istina... polako, polaka otvara naša srca i duše...zadovoljstvo sa sobom, ispunjenost, ljepota...sve su to UVIJETI da promijenim otok, put, livadu, val...i da odemo tamo gdje nas srce odvede. Jako sam vezana za "moj komadić mora"...ali nikad se ne zna...Baš nikad.Kiss:)))

objavljeno pet, 26.10.2007 09:51 | autor: janna

dugo me nije bilo kod tebe...i sad,dođem...i moram ti reći...vratila si me doma...u škrape djetinjstva,na rive sjećanja...zamirisla mi je smola s borova..lipo mi je:)

objavljeno pet, 26.10.2007 10:02 | autor: christabel

Rođena sam s pogledom na more. Odrasla pentrajući se po kamenju, osluškujući buru i jugo.../istinito i moje jednako kao i tvoje...:)

objavljeno pet, 26.10.2007 10:16 | autor: selma

:)

objavljeno pet, 26.10.2007 12:16 | autor: NoMedij

75% života sam u Zagrebu, ali nisam u njemu rođen. Kad sam davno živio u mom rodnom mjestu, bilo mi je dobro. Danas, kad živim u Z. - opet mi je dobro. To ne znači da mi je najbolje, ali - s obzirom da za bolje ne znam - dobro mi je. Jako sam inertan i nikuda ne volim putovati, ako kuda i odem, brzo želim natrag. Mrzim vrućine, nedostaju mi oštre duge zime koje su vitlale mojim rodnim krajem u doba djetinjstva. Zavičaj u današnje WWW-doba ionako mora biti drugačije definiran, jer smo se toliko globalizirali, da me to ponekad uistinu plaši. Kad sam bio u pubertetu, jedini kompjuter bio je zaključan u školi. Danas neka djeca imaju po dva kod kuće - stolni i laptop. To je meni još uvijek teško zamislivo. Ali, s obzirom da sam i sam umrežen, počinjem svijet doživljavati na drukčiji način. Sve mi je bliži. Mogu se lako prenijeti na razna mjesta. Doimaju mi se mojima. Neka su mi već prisnija od mjesta u kojem sam rođen. Kad se ponekad tamo vratim na par dana, već slabo osjećam da baš ondje pripadam i da bi tamo trebao biti moj svijet... Ti si vidim jače vezana za svoj zavičaj, i to samo mogu smatrati vrlinom, jer sam se ja očito odrodio, a to nije povoljan proces. Ali je takav kakav je i ne mogu to sakriti. Pozdravlja Te puno Tvoj NoMedij

objavljeno pet, 26.10.2007 12:48 | autor: frka

dom je tamo gdje se osjećamo doma...nekome je to rodni zavičaj...nekome blizina neke osobe ma gdje se nalazili...tako ja to vidim...ja sam morsko stvorenje i za vrijeme studija u zagrebu silno mi je nedostajalo more...a sada mi silno nedostaje zagreb...:)))

objavljeno pet, 26.10.2007 18:47 | autor: Go!

ni ja nisam previše vezan za svoj rodni kraj. nije kraj toliko kriv koliko ljudi. a more... more obožavam :-)

objavljeno pet, 26.10.2007 18:51 | autor: srebromalo

Haj!Inače moji su iz Zagorja,i ja obožavam taj kraj.Thanks na komenatru,već se nismo dugo čule.Pozdrav i čitamo se :)

objavljeno pet, 26.10.2007 19:09 | autor: true serendipity

dom je tamo gdje ti je srce... pusa :)))

objavljeno pet, 26.10.2007 20:47 | autor: walt

u vezi nerazumijevanja moje poruke, citiram "ja ne mogu dresirati niti svoje pse, a kamoli djecu" - sviđa mi se :O) izjava, a glede mora, volim more, al ne mogu si pomoć i ne mogu, i tako ostajem u bandistanu...

objavljeno pet, 26.10.2007 21:29 | autor: Covet

Dakle, tu sam gdje jesam, na najljepšem mjestu, a volim vjetar i ptice koje me bude, volim more kad smiri nevere, i rijeke što vuku se ravnicom punom suncokreta, planine što pogled mi mame, volim pisati puteve moje mašte ... zavičaj sam ja, kamo god krenem.

objavljeno pet, 26.10.2007 21:52 | autor: Pokemaniac

Meni je moj zavičaj dijelom dosadan.Nema nikakve posebne ljepote.Ja živim u ravnici i jedina brda s kojih mogu gledat polja i nizine su brda smeća.Ili šljunkare.Živim krajem "zaštićenog krajloika" kroz koji voze kamioni koji sve zagađuju.A prije je tu bilo i lokalno smetlište:"Krbeđed".

objavljeno pet, 26.10.2007 22:20 | autor: uzorita

@Natuknice, evo ti mene na kraju. Moj zavičaj je moja zemlja. Ne mogu grad u kojem živim nazvati zavičajem jer mi je to mučno. Potrebu za uranjanjem u prirodu (zavičaj iz snova), imam učestalo i tako znam većinu naše zemlje i okolnih, no nisam imala priliku upoznati Slavoniju i Moslavinu. Možda zbog rata, ne znam. Vidiš kako me je Dany razveselila, no i posramila da propustih toliku ljepotu. Vjerujem da ću čim dođe proljeće ja odhopsati tamo! Već sam se raspitala o destinacijama. Vidiš kako je zanimljiv taj virtualni svijet, otvara ti nepoznata vrata nenadano. No jednoga dana moj zavičaj će biti tamo iza Učke, zasigurno! Laka ti noć, ovo ti je odličan post.

objavljeno pet, 26.10.2007 23:17 | autor: ashtray_girl

Moja mama je iz Imotskog, moj tata je iz Bosne. Živim na granici imeđu Moslavine i Zagreba. Pojma nemam od kud sam, gdje točno spadam. Znam samo da ne volim svoj grad, ne zbog toga što nije lijep, već zbog ljudi u njemu koji su mi priuštili godine i godine nesreće. Tko zna, možda je i tvoj momak imao slično iskustvo...

objavljeno sub, 27.10.2007 12:41 | autor: an_dan

zahvaljujem na komentaru ;)

objavljeno sub, 27.10.2007 22:18 | autor: tricia

da, ne kužim tog momka... sigurno ga vežu loše uspomene za rodni kraj... ni ja nisam tamo odakle sam... ovo mi je bio prije par godina potpuno novi svijet.... a sad mi je taj svijet sve... valjda zato što sam tamo provela samo djetinjstvo koje je polako nestajalo kad sam došla ovamo.... obožavam svoj rodni kraj... potrudim se otići kad god mogu tamo... imas predobre postove... kissach

objavljeno ned, 28.10.2007 01:23 | autor: Teta Dany

Meni moja Slavonija prije nije značila ništa, ali otkad sam u ZGB provela 5 god na faksu, svaki put kad se vratim volim je još više. Večeras sam uživala u mirisima jeseni u dvorištu kuće, ma joj... to lišće, to sunce, ta ljepota.... Slavonijo tko te nije volio, ne zna što je izgubio :)

objavljeno ned, 28.10.2007 07:55 | autor: natuknica

He, he. Ja sam zapravo duuugo bila zaljubljena, ne u svoje rodno mjesto, nego u mjesto u kojem je rasla moja mama, a ja sam tamo provodila ljeta. Toliko sam bila zaljubljena da mi je muž bio ljubomoran. Da, bio je ljubomoran na mjesto. Ja sam onda zaključila da je to ipak samo mjesto i da su ljudi valjda važniji, i sada mi se čini da njemu to isto mjesto znači više nego meni. Ali i to mjesto i moje rodno mjesto imaju nešto zajedničko, a to su more, kamen i vjetar. I mislila sam da bih mogla živjeti bilo gdje, samo da mi je Velebit na dohvat oka. Sad mislim da mi je dovoljno da mi je Velebit na dohvat ceste, ali još se nisam makla, a hoću li, ne zna se. ;) Istina je da razvoj tehnologije sve više približava prijatelje, a prijatelji su ipak najvažniji. I oni u susjedstvu i oni daleko. @ Uzorita, kad god se komentira, taj komentar je obično na kraju, dok ne dođe novi komentar. ;)

objavljeno ned, 28.10.2007 08:27 | autor: ~TIJ@~

Ja znam puno ljudi koji pate za zavicajem,uglavnom to su sve meni drage osobe...npr. to "kapula" govorimo svi u kuci jer moj tata ima porekla iz tih krajeva....veliki pozdrav

objavljeno ned, 28.10.2007 09:02 | autor: uzorita

@Natuknice, znaš zašto sam ja došla na kraju! I moram ti priznati da stalno razmišljam o tvome tekstu i koliko ne želim sebi priznati (jer mrzim život u gradu) da ja ZAGREB OBOŽAVAM! Svaku njegovu poru. I rijetki su poput mene, pravi, generacijama tu! I zato mi je previše teško gledati kako sve to postaje najobičniji "mrijest"! Evo sada sam napisala... pa što bilo. Dobro ti jutro!

objavljeno ned, 28.10.2007 09:26 | autor: natuknica

He, he, Uzorita, sad bih te ja mogla natjeravati da mi gomilaš komentare, tako da ja komentiram iza tebe i da ti uvijek pokušaš biti "na kraju". ;) Moram reći da meni jako smeta činjenica da je u Zagrebu lakše naći posao nego drugdje, da mi je jako žao kad ljudi dođu na studij u Zagreb, a onda se ne žele vratiti doma. Ja nisam očekivala da ću se vratiti doma nakon Zagreba, ali nisam ni namjeravala ostati tamo iako mi je tata, kao pravi Dalmatinac, rođen u Zagrebu. Zato sam našla autohtonog Zagrepčana i odvela ga iz Zagreba. ;) Isto tako, uvijek volim reći, da se moj tata nije htio maknuti iz Zagreba, ne bi nikada upoznao moju mamu i mene ne bi bilo. Ali uopće nisam više sigurna da je to još uvijek u okviru teme posta. :) @ TIJ@, meni je to baš lijepo! :)

objavljeno ned, 28.10.2007 12:04 | autor: ana12

cool post!

objavljeno ned, 28.10.2007 12:29 | autor: dorizam

baš ti je dobar blog i hvala što si mi dala baš dobar savjet!!!pozz ;)

objavljeno ned, 28.10.2007 13:21 | autor: jahacepokalipse(deleted) (Neregistriran)

evo puno se pise odje o zavicaju. sto reci a biti drugaciji a u isto vrijeme pronicavo istinit hehehehe ajd da kazem sto sam vec jednom zgodom govorio o tome. dakle ja sam dosao do zakljucka da mjesto gdje covjek provede svoje djetinjstvo zapravo ima specifican utjecaj na doticnu osopbu. znate ono o mineralima i kristalima i tako to. pa te veze izmadju ljudi i zemlje. e to vam je to. zamislite da ste rodjeni nedje i tu rpozivili mladost odnosno na tim prostorima odrasli u zrelu osobu. . sdakle poonoj maksiomi covjek je ono sto jede . jer to i jeste istina. ispada da kako mi jedemo plodove zemlje da smo mi dio te zemlje. to tlo ima utjecej na nas jer nam je u genima. pogotovo kad su vase generacije zivjele ne istim prostorima. da tako kazem kontaminirtani smo tim tlom. bio on kamen i more bio on blato i ravnica bio on pustinja i pjesak, toga smo dio. na nekome se to vise na nekome manje ispoljava, ali svi smo pod utjecajem toga koliko god mi toga nebili svijesni. covjek pokusava shvatiti sto je to u zavicaju sto ga vuce ka sebi. nista to je on sam . covjek je dio zemlje i ta zamlja mu je tece venama a da on to niti zna niti razumije. ljudi teze ka boljem i laksem zivotu te se odlucuju na promejnu sredine u cilju vlastita svekolika probitka. nema tu krivnje u zemlji. ljudi su zli. usljed svoje sebicnosti i pohlepe cine ostalim ljudima zivote nesnosljive. mozemo djeliti ljude na turiste i emigraciju. na svijetu ima samo jedan zavicaj a cijeli ostlai svemir je tudjina ali ima jedan paradoks a to ej cinjenica da je to tako za sve ljude dakle svi ljudi imaju samo jedan zavicaj a taj zavicaj nije isti svim ljudima. dakle i tudjina je nekome zavicaj, a iz tog proizlazi da zavicaj i nije nista narocito. nego to sto zavicaj cini narocitim jeste cinjenica da smo mi dio svojega zavicaja u da je on dio nas. u covjeku je usadjen jos jedan nagon. to je nagon za opstankom koji podrazumjeva osjecaj sigurnosti. sto u covjecjem mozgu stvara osjecaj sigurnosti?? to je razumjevanje svijeta oko sebe. dobro znam o cemu pricam. sto sam duze ocvdje u klokaniji to upravo to sve bolje osjecam. prvih godina sam bio totalno izgubljen. sad sam opusten i lezeran jer sada prepoznajem okruzenje u kojem zivim i osjecam se sigurnim. za deset godina ovo ce mi postati zavicaj. bit cu tu ko riba u vodi. ista stvar vam je i kad mjenjate kucu ovdje . nerado selite i u pocetku vam se nista ne svidja. prosto se prisiljavate da vam se dopadne tu gdje jeste al poslje dve tri godine vam se toliko svidi da vam zao opet mjenjati kucu. ljucki mozak se osjeca nelagodno kad nema taj osjecaj sigurnosti a on nastaje usljed kako sam vec rekao mnostva informacija koje nemamo o okruzenju u kojem zivimo. dakle fora u tom hvalospjevnom zavicaju lezi zapravo u cinjenici da je zavicaj genecki prepoznatljiv. eto ja tolko o zavicaju ......

objavljeno ned, 28.10.2007 13:26 | autor: uzorita

@Natuknice, ja mislim da je ljudima lakše naći posao u ZG zato jer im tako odgovara (linija manjeg otpora)! No znam i neke koji su našli posao i formirali obitelji u drugim sredinama. I imaju krasan život, zadovoljni su i bez svih prednosti koje ti život u ZG pruža, tako su odlučili i ja ih potpuno razumijem (njihova sredina im pruža ono što ja tu nemam). Zanimljivo je bilo pratiti radnike "TDZ", kojima se nudio posao i novi život u Kanfanaru. Mnogi su odbili, a oni koji su prihvatili (ja sam odmah tvrdila da bi to bilo pametno) danas su presretni. Ljudi su puni predrasuda i to ih sputava i u najvažnijim životnim odlukama. A potrebno je samo malo promisliti, poput tebe. Evo ti jedna pusica!

objavljeno ned, 28.10.2007 13:44 | autor: jahacepokalipse(deleted) (Neregistriran)

al moram dodati jos jedan primjer a to je kupovina . ljudi obicavaju ici obicno u jedne te iste trgovine kupovati iste artikle. ja naprimjer bas tako radim cak sto vise u vijek u isto vrijeme.i isti dan. zasto ??? pa odgovor je jednostafvan. nekako se ugodniej osjecam u okruzenju gdje znam gdje se nalazi svaka sitnica. u toj trgovini znam sve police napamet sve trgovce i sve artikle klpoje namjeravam kupiti znam gdje cu naci . u drugim trgovinama moram lutati i traziti soit mi treba. ovdje ne. tocno znam gdje se sto nalazio i to me smiruje. ne moram mislit o tehnickim stvarima kupovine, nego se prepustim drugim razmisljanjima. tu slobodu misli u drugim trgovinama nemam. to je jos jedan razlog zasto je zavicaj toliko voljen. u zavicaju nemorate razmisljat i pazit eventualne opasnosti i prijetnje jer poznate taj ambijent a to vas opusta i daje osjecaj ugode. zamislite jednu stvar. ovako : niste zadovoljni u zivpotu sa mnogto stvarti i to vas cini nesretniom . pogotovo sto znate da to sto vas smeta nemozete promjeniti niti tako lako niti tako skoro kako bi ste zeljeli. znaci imate i spoznaju o tome da ce te usljed svega biti jos dugo vremena nezazdovoljni i nesretni. mozemo pristutpiti tom problemu i =sa druge strane . recimo ovako . kad nebi smo morali ici radit svaki dan imali bi smo vbise bvremena posvetitis e sebi i svojim problemima i tada bi smo ih prije rijesili i bili bi smo sretniji. dakle jebe nas vrijeme koje nam bijezi. zivot prolazi a mi tapkamo u mjestu. e i sad konacno zamislite da dobiejte na lotu. sto to zapravo znaci . ne radi se tu o parama. nego o tome da ste dobilo novi zivot. imate dovoljno za starost i poslje toga heheheheh nemorate vise raditi. sve vrijeme vaseg zivota je vase. sto sada ciniti??? pa zivjeti zivot onakav kakav jeste, bez brige za vratom da nesto necete stici. sve ce te stici jer imate vremena koliko god vam drago. novac vam daje osjecaj sigurnosti kao i ta vama najmilija trgovina. sve sto radite nije krivo jer imate ssvoj zivot na raspolaganu da ga provedete kako vam drago. nemorate rintat za penziju niti da bi ste nesto stekli. jednostavno postojite da bi ste zivjeli a ne da bi ste brinuli kako prezivjeti. mozda vam se cini da sam se udaljio od teme al nisama jos uvijek spriocamo o zavicaju. tada bogatima zavicaj bi vam bio cijeli svijet. kaze mi sestricna da dobi te pare prvo bi kupila kucu. reko zasto ??? pa muci ju problem sigurnosti. sto je to o cemu svak tko dobi loto razmislja neizostavno. KAKO SAD ZIVJETI A IPAK TE GRDNE PARE NE SJEBATI I NE OSTATI GOLJO. DAKLE OPET OSJECAJ STRAHA I NESIGURNOSTI. zato je zavicaj toliko bitan jer nam daje privid sigurnosti koja nas je pratila kroz djetinjstvo.meni ne fali zavicaj . meni fale ljudi koji su mi djetinjstvo ucinili sretnim i pored toga sto smo bili sirotinja. i pored svih strahova straha pored njih osjecao nisam. covjeku je potreba da se osjeca sigurnim strasno vazna. vise nego to uopce moze i da razumije.ma mogo bi jos o tome svemu pisat al dosta je vala.

objavljeno ned, 28.10.2007 14:27 | autor: frka

nastavno na dio mališinog šturog komentara (hehe)...pokazalo se da su mnogi piloti zaglavili jer se nisu pravovremeno katapultirali ...činilo im se sigurnije biti unutra iako padaju nego izletjeti van u nepoznato što bi im spasilo život...(mislili su da će možda spasiti sebe i letjelicu)..a riječ je o ljudima koji se cijeli život školuju za to...kamoli mi mali i neuki...

objavljeno ned, 28.10.2007 15:41 | autor: natuknica

@ Mališa, tako si sve lijepo opisao! @ Uzorita, ja znam neke ljude koji su i formirali obitelji i imali posao u svojoj lijepoj i maloj sredini, a onda su dobili ponudu da biraju između posla u Zagrebu ili otkaza jer je ta firma odlučila zatvoriti podružnicu ili njen dio u toj lijepoj i maloj sredini. Pogledaj bilo koje oglase s ponudama posla pa ćeš vidjeti da ih u Zagrebu ima otprilike toliko koliko u cijelom ostatku zemlje zajedno. To je jednostavno činjenica, a firme poput TDRa su definitifno rijetkost. @ Frka, sviđa mi se tvoja usporedba (za promjenu).

objavljeno ned, 28.10.2007 16:56 | autor: uzorita

@Natuknice, pa to je logično da tu ima više posla. Zg je industrijsko, kulturno i poslovno središte HR. A ono sam navela samo kao jedan pozitivan primjer. I slučajevi poput tvoga postoje. No tek nam dolaze problemi sa ulaskom u E.U., oko promjene zavičaja. Tko zna gdje će ti kćeri živjeti? No to zasigurno nije tema za tu komentirati. Ponovno smo off topic. Pozdrav.

objavljeno ned, 28.10.2007 17:14 | autor: uzorita

I ovo moram nadodati. Razvoj tehnologija (prvenstveno internet) pridonosi olakšanome poslovanju i nije nužno da bi čovjek bio u ZG, a poslovao (ovisno o profesiji naravno). S obzirom da je HR turistička zemlja (glavna lova je u turizmu), Zg kao glavni grad biti će sve manje važan. Procvat očekujem od RI, ZD, ST, DU, ŠI. Sorry, morala sam napisati.

objavljeno ned, 28.10.2007 20:35 | autor: crna_orhideja (Neregistriran) (Neregistriran)

eh,da dome slatki dome....ja voju slavoniju uvijek u srcu nosim :))

objavljeno pon, 29.10.2007 03:48 | autor: Tonkica Palonkica

a dom je tamo gdje je srce. :) pa je manje bitno gdje se točno nalazi..