Život u domu - MojBlog komentari

Komentari

17 komentara na Život u domu

objavljeno čet, 10.04.2008 19:01 | autor: APsaras

Da, uistinu kao ružan san.. Ali evo, život te odveo na pravi put.. A tvoj brat.. slika izgleda fantastično...

objavljeno čet, 10.04.2008 21:44 | autor: Lara...

traume zive u tijelu, u tkivima, duboko, kao rane i oziljci. ples je fantastican nacin da se protrese organizam i pomogne mu da zaraste te oziljke. plesom se isto mozemo izraziti na jedan poseban i nacin kako rijecima nikada necemo moci. divno je to kako si instinktivno osjetila i nasla nacin sa pomognes ne samo sebi nego i svojoj obitelji. i divim ti se na snazi koju si smogla da prodjes kroz sudski proces.

objavljeno pet, 11.04.2008 10:25 | autor: Adary

ova priča je uistinu tužna do neba. drago mi je da si se otrgla od sveg ružnog, digla glavu, nastavila dalje i pomogla svojoj braći i sestrama da učine isto. bravo! digni svoju lijepu glavicu i nastavi putem koji si krenula tako hrabra!

objavljeno pet, 11.04.2008 12:33 | autor: Adary

nema na čemu, draga, uvijek je lijepo imati još jednu članicu u našoj maloj blogosferi! veselim se tvojim idućim postovima! veliki pozdrav i pusa!

objavljeno pet, 11.04.2008 23:04 | autor: araanka

nemogu spavat,onda sam dosla malo procitat jer to sto mi saljete je jako velika podrska u svemu! Laku noc svima:-)

objavljeno uto, 15.04.2008 12:40 | autor: desert_rose1

Evo još jedne podrške! Seka i ti jako ličite, a brat, slika je odlična i super ste ga uhvatili!!
Pozdrav

objavljeno uto, 15.04.2008 18:47 | autor: Max (Neregistriran)

Žao mi je što si sve to prošla,ali vidim da sve ide na bolje!

objavljeno sri, 16.04.2008 23:37 | autor: araanka

bok svima,tako je,sve mora jedan put prestat jer zivot ide dalje:-)neke stvari u zivotu nemozemo pronjenit ali ipak neke opeta se mmoze promjeniti kada mi odlucimo da je tako najbolje.I meni nista drugo ipak neostaje,samo to ili da pocnu novi zivot,ili da se ubijem,recite sta da kazem,mislim vase podrske mi jako daju snagu jer me uvjeravate u tome da ipak postanu ljude koje zanima zivot drugih i daju neku podrsku i jedno jedini slovo za mene znaci puno,za nekoga neznaci nista ali za mene zanci puno:-)

Vec spremam novu pricu,i nadam se da stvarno uzivate:-) ali vjerujte ovo sta pisem nije izmisljeno ni za to da ovo radim tako da se ima sta citat,nego to radim za to jer postaju djeca kao mi svi koju imaji istu nekakvu pricu i neimaji neku tu snagu da recu i na takav nacin.Ipak mislim da ovo nije losa ideja.Sta misli te?
Hvala na posjete;-)

objavljeno čet, 17.04.2008 15:23 | autor: ginica

skoro sam se rasplakala dok sam ovo citala.. ne mogu ni zamisliti kroz sta si sve prosla i zbilja je sve to strasno... ali svaka ti cast sto imas snage to podijeliti sa drugima i otvoreno govoriti o tome!! neznam sto bih ti jos rekla jer sam bez rijeci na sve ovo.. osim da su ti slike super, a sto se tice plesa fantasticno!!!
hvala na komentarima!!! citamo se!!
pozz