objavljeno ned, 15.07.2007 12:40 | autor: medeja7

Tvoj je POZIV da nas pozoveš na razmišljanje...i tvoj BLOG je to...POZIV. A darovima, koje dobivamo kroz život, trebamo se pokloniti i utkati ih s ljubavlju u MOZAIK našeg života.Kiss:)))

objavljeno ned, 15.07.2007 12:42 | autor: bulletguitar

Smatram da svaki čovjek posjeduje neki dar; netko ga (ili njih) otkrije vrlo rano dok neki pronađu svoju profesiju tek kada se nađu u odmakloj dobi. Najvažnije je nikada ne odustati od te potrage, i naravno, treba se kretati višesmjernim ulicama, jer su rezultati uvijek uspješniji.:)

objavljeno ned, 15.07.2007 14:00 | autor: Potterica

Kak zakon postove pišeš..Puno ću naučit ovdje..Vrlo poučno.=)Pozdrav

objavljeno ned, 15.07.2007 14:42 | autor: natuknica

Medeja, to si tako prekrasno napisala, hvala! Bulletguitar, potpuno se slažem! (: Potterica, hvala i tebi! :)

objavljeno ned, 15.07.2007 16:15 | autor: lane (Neregistriran) (Neregistriran)

veoma lijepo napisano

objavljeno ned, 15.07.2007 16:16 | autor: lane (Neregistriran) (Neregistriran)

sjajno

objavljeno ned, 15.07.2007 16:50 | autor: nadzic

Za mene je pisanje bloga također odgovor na poziv.

objavljeno ned, 15.07.2007 18:51 | autor: vigga

cesto ti zivot bira poziv.Tako ja nisam mogla ici na umjetnicku akademiju,ali netreba mi i tako umjetnost nosim u sebi i nikad nije kasno ..evo i ja sad slikam i pisem pjesme...kaj ces ...pozz

objavljeno ned, 15.07.2007 23:12 | autor: Vedran (Neregistriran) (Neregistriran)

Jako dobro razmišljanje, nemam nekih prigovora, ali upravo zbog toga što čovjek nije jednobojna kocka, mislim da bi mu životni poziv trebao biti da što je više moguće razvije sve svoje potencijale i da se kao ljudsko biće uistinu rodi i poveže s drugim ljudima u ljubavi i stvaranju.

objavljeno ned, 15.07.2007 23:30 | autor: natuknica

Pa da, Vedrane, to si lijepo napisao i s tim se slažem iako je moj naglasak bio više u množini poziva nego u odazivanju. Ali, kao što rekoh, čovjek nije sretan dok se ne odazove pozivu upućenom njemu.

objavljeno pon, 16.07.2007 07:13 | autor: evangelina

Svakom od nas Bog je dao točno određenu svrhu i mjesto. Ako Ga zamolimo, On će nam Ga i pokazati. Osobe koje nikada ne traže to mjesto, ostaju nezadovoljne i neispunjene cijeli život. Točno je da često imamo od Boga nam dane darove ili talente i da oni mogu biti mnogi ili samo jedan. I trebamo ih koristiti u potpunosti, jer ih nismo dobili da ih skrivamo. Čovjek koji provede život zadovoljavajući se s prosječnošću, jer misli da time ima bolju egzistenciju,promašio je Put i u konačnici ostaje neispunjen. Time ne mislim da su naše dječije želje, kada izabiremo škole i fakultete, uvijek i ono što nam je od Boga dano za ispunjenje. ... pitajte Boga... Ja osobno nemam mira dok ne istražim što je to u čemu me Bog želi, što je to u čemu mogu dati svoj maksimum... Božji blagoslov svima :-)

objavljeno pon, 16.07.2007 07:56 | autor: janna

sreća je znati i moći prepoznati trenutak..sreća je moći čuti taj glas koji nas poziva...:)

objavljeno pon, 16.07.2007 09:51 | autor: LaLuna;) (Neregistriran) (Neregistriran)

ali znaš, nije lako ovako mlad znati koji su sve tvoji pozivi, i nekad to muči.. nekad ti se čini da pred tobom stoji veća odgovornost od one za koju si spreman, kad imaš osjećaj da moraš donijeti odluke a još si premlad... ali znam, vrijeme mi je, i tako to ide, to što sam ja klinka u duši, to ću zadržati nadam se još jako dugo, ali odrasti isto moram :( i nisam sigurna donosim li prave odluke, ali valjda i Bog zna zašto ih baš sad moram donijeti, valjda i ovo što mi se sad čini kao prava odluka, vrijedi nešto, a kasnije ćemo vidjeti jesam li fulala :) ...a nije sve ni u poslu i sama si rekla, obitelj, prijatelji i stvari koje čovjek voli raditi i izvan radnog mjesta, i to se broji, vrlo ;))

objavljeno pon, 16.07.2007 13:00 | autor: Rajna

Kad bi mogli na vrijeme otkriti koji je "naš životni poziv " sve bi išlo puno lakše.

objavljeno pon, 16.07.2007 14:45 | autor: natuknica

Nije problem toliko u tome znamo li mi niti kada otkrivamo koji je naš životni poziv. Možda doista neki ljudi imaju jedan životni poziv jedan dio života, a u drugom dijelu je poziv neki drugi. Problem postoji jedino u školskom sustavu koji od nas traži da donosimo vrlo rane odluke. Ja osobno imam problem sa svojim problematičnim djetetom i pokušavam naći rješenje koje će djelomično odgoditi trenutak odluke, djelomično ostaviti više otvorenih vrata nakon odluke, a ipak odigrati ulogu odluke na koju je sustav prisiljava. No, ja, na žalost, uopće nemam pojma kako bi se TAJ problem školstva mogao riješiti.